Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek reagirala je na aktualne polemike oko financiranja umjetnika i filmskih projekata, prozvavši pritom književnika Miljenka Jergovića i kolumnista Ivicu Šolu. Poručila je da se javni prostor posljednjih dana puni govorom mržnje i dezinformacijama te odbacila tvrdnje da ministrica kulture odlučuje o tome koji će filmovi i autori dobiti državnu potporu.
Obuljen Koržinek u svojoj je reakciji posebno odgovorila na Jergovićeve kritike nakon što njegov projekt nije dobio potporu Ministarstva kulture.
“Ovaj tjedan, kao i mnoge prethodne, obilježava govor mržnje prigodno uklopljen u naramak dezinformacija“, poručila je ministrica.
Jergovića je pritom optužila da se predstavlja kao žrtva navodno nedemokratskog sustava koji mu uskraćuje potporu.
“Nisam pri tome primijetila da je ponudio prijedlog kojeg bi se od odabranih pisaca ‘izbrisalo’, a da se doda njegovo ime na popis za stimulacije“, navela je Obuljen Koržinek.
Ministrica ne odlučuje koji će se film financirati
Ministrica se osvrnula i na tekst kolumnista Ivice Šole o filmu Lordana Zafranovića, posebno na usporedbu tog projekta s filmovima koje je u Hrvatskoj sufinancirao Hrvatski audiovizualni centar.
Obuljen Koržinek tvrdi da je riječ o tendencioznom povezivanju te ističe kako Hrvatska nije financirala Zafranovićev film.
Posebno je odbacila tvrdnju da ministrica kulture izravno odlučuje o financiranju pojedinih filmova.
“Ministarstvo kulture i ministrica ne financiraju filmove, ne biraju autore ili producente, ne pregledavaju scenarije kao u doba socijalizma“, poručila je.
Objasnila je da odluke o potporama u audiovizualnom sektoru donose povjerenici i Audiovizualno vijeće HAVC-a, u kojem sjede predstavnici strukovnih udruga. Prema njezinim riječima, ta tijela sukladno zakonu neovisno odlučuju o dodjeli sredstava.
Ministrica je pritom istaknula i podatak da je u posljednjih petnaestak godina putem HAVC-a ili HRT-a snimljeno ili financirano više od 120 dokumentarnih i igranih filmova o Domovinskom ratu.
Time je odgovorila na teze prema kojima bi pojedini filmovi bili rezultat političkog „naručivanja“ sadržaja.
Ministrica ne križa neistomišljenike
Obuljen Koržinek odbacila je i tvrdnje da Ministarstvo kulture sredstva dodjeljuje prema političkoj podobnosti autora.
“Ministrica ne ‘križa’ neistomišljenike ili nepoćudne, ne arbitrira o sadržaju ili političkim stavovima pojedinih umjetnika“, navela je.
Dodala je da odluku donosi na temelju prijedloga nadležnog vijeća ili povjerenstva i u skladu sa zakonom.
Podsjetila je i da nijedan umjetnik ne može očekivati da će svaki put kada se prijavi na natječaj automatski dobiti potporu.
Hrvatska je demokratska zemlja
U završnom dijelu reakcije ministrica je polemiku proširila na pitanje slobode umjetničkog izražavanja, političkih stavova i odnosa prema demokraciji.
Poručila je da u demokratskom društvu ljudi imaju pravo različito misliti, raspravljati i suprotstavljati argumente, ali bez međusobnog etiketiranja, optuživanja i huškanja.
“Hrvatska je demokratska zemlja! Našu demokraciju smo uz velike žrtve izborili u Domovinskom ratu i dužni smo je čuvati“, poručila je.
Prema njezinim riječima, umjetnost ne bi trebala služiti bilo kojoj političkoj opciji, ali ni politika ne bi trebala cenzurirati umjetnike ili naručivati sadržaje.
“O povijesti se uči u školi iz udžbenika, u muzejima i čitajući znanstvene knjige. Umjetnost nije tu da bi služila bilo kojoj političkoj opciji, da bi ju politika cenzurirala ili da bi politika naručivala sadržaje“, istaknula je.
Zaključila je kako je Hrvatska autoritarni režim napustila 1990. godine te izrazila uvjerenje da ga neće ponovno dopustiti.
“Čvrsto vjerujem da nećemo dozvoliti da nas bilo tko pokuša u njega vratiti“, poručila je ministrica.
Nina Obuljen Koržinek:
“Ovaj tjedan, kao i mnoge prethodne, obilježava govor mržnje prigodno uklopljen u naramak dezinformacija. Tako Miljenko Jergović hrani svoje pratitelje pričom o sebi kao žrtvi, valjda po njegovom mišljenju, nedemokratskog režima koji u liku i djelu ministrice kulture baš njemu iz nekog razloga uskraćuje potporu. Nisam pri tome primijetila da je ponudio prijedlog kojeg bi se od odabranih pisaca “izbrisalo”, a da se doda njegovo ime na popis za stimulacije.
Istovremeno kolumnist Šola, sa suprotne strane političkog spektra, tendenciozno danas uokviruje komentar o filmu Lordana Zafranovića povezujući taj film obilato financiran od strane Vučićevih propagandista s filmovima koje je u Hrvatskoj sufinancirao HAVC iako i sam dobro zna da Hrvatska nije financirala taj film. Usput, naravno provlači neistinitu tezu da u Hrvatskoj ministrica odlučuje o financiranju pojedinih filmova. Izvlači primjer triju filmova za koje smatra da ih je valjda “režim naručio”, ali propušta spomenuti više od 120 dokumentarnih ili igranih filmova o Domovinskom ratu koje je samo u zadnjih 15-ak godina taj isti “režim” putem HAVC-a ili HRT-a snimio ili financirao.
Pa gospodo, ponovimo lekciju! Ministarstvo kulture i ministrica ne financiraju filmove, ne biraju autore ili producente, ne pregledavaju scenarije kao u doba socijalizma nego to u HAVCU-u rade povjerenici i Audiovizualno vijeće u kojem sjede predstavnici strukovnih udruga i koji su sukladno Zakonu potpuno neovisni u donošenju odluka.
A što se tiče sredstava Ministarstva kulture i jadikovke Miljenka Jergovića, podsjećam da ministrica ne “križa” neistomišljenike ili nepoćudne, ne arbitrira o sadržaju ili političkim stavovima pojedinih umjetnika. Na prijedlog Vijeća ili Povjerenstva donosim odluku sukladno Zakonu i kao što smo već priopćili, niti jedan umjetnik ne može računati da će baš svaki put kad se prijavi dobiti potporu.
Gospodo, na žalost onih koji nariču za nedemokratskom Jugoslavijom ili onih koji bi s pozicije moći propisivali što je istina, kakve se filmove smije snimati, kakve knjige pisati ili predstave postavljati, podsjećam vas – Hrvatska je demokratska zemlja! Našu demokraciju smo uz velike žrtve izborili u Domovinskom ratu i dužni smo je čuvati.
U demokraciji svatko ima pravo na svoje stavove, u demokraciji je legitimno da ljudi različito misle, a da pri tome nisu neprijatelji, da raspravljaju i suprotstavljaju argumente, a ne da se međusobno etiketiraju, optužuju ili huškaju. O povijesti se uči u školi iz udžbenika, u muzejima i čitajući znanstvene knjige.
Umjetnost nije tu da bi služila bilo kojoj političkoj opciji, da bi ju politika cenzurirala ili da bi politika naručivala sadržaje. Hrvatska je takav autoritarni režim napustila 1990. i ja čvrsto vjerujem da nećemo dozvoliti da nas bilo tko pokuša u njega vratiti!”
