Tko je Ilija Srdanović, prvi na studentskoj listi u Srbiji?
Profesor dr. Ilija Srdanović (56) prvi je kandidat na “Studentskoj listi – Studenti pobjeđuju“ za izvanredne parlamentarne izbore u Srbiji, koji će se održati 25. listopada. Time su potvrđena višemjesečna nagađanja o tome tko će predvoditi izbornu listu studentskog pokreta.
Srdanović je profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu i subspecijalist kardiologije. Od početka studentskih blokada javno je podržavao studente, a posljednjih mjeseci više je puta govorio na njihovim prosvjedima i skupovima.
Šira javnost za njega je čula nakon obraćanja studentima ispred Medicinskog fakulteta u Novom Sadu u veljači prošle godine. Nakon toga postao je jedan od liječnika koji su otvoreno kritizirali vlast i podržavali studentski pokret, javlja Nova.rs.
“Jesu li krivci kažnjeni, jesu li institucije reagirale? Studenti su tražili reakciju institucija, a što su dobili? Odgovor države bio je: ‘Ne, nema krivaca.’ Neće pronaći krivce. Znate li zašto? Zato što su oni najodgovorniji i najveći krivci!“, poručio je na jednom od nedavnih okupljanja u Novom Sadu.
Govorio je i o potrebi da mladi ostanu u Srbiji i da se zemlja, kako je rekao, promijeni nabolje.
Zbog podrške studentima pozvan na razgovor u policiju
Srdanović je zbog javne podrške studentskim blokadama došao i pod pozornost policije. U ožujku 2025., nakon što se prethodnog mjeseca obratio studentima ispred Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, pozvan je na razgovor u policiju.
Nakon toga dobio je i poziv Ministarstva unutarnjih poslova da se kao građanin odazove na razgovor.
Srdanović je rođen 1970. godine u Novom Sadu, gdje je završio Medicinski fakultet i 2012. godine doktorirao. Od 2018. godine profesor je na Katedri za hitnu medicinu Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, dok je od 1997. zaposlen u Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici.
U medicinskim krugovima poznat je kao kardiolog, a posljednjih godina aktivan je i u strukovnim pitanjima. Član je akademske mreže Sveučilišta Slobodan iz Novog Sada, a u lipnju ove godine, kao predstavnik Regionalne komore Vojvodine, bio je kandidat nezavisne grupe liječnika “Naša komora“ za direktora Liječničke komore Srbije.
Cijeli život bio sam vojnik
Srdanović je u emisiji “Da sam ja netko“ govorio i o svom odnosu prema domoljublju i vojnoj službi.
“Cijeli život bio sam vojnik“, rekao je, opisujući sebe kao klasičnog vojnika, s puškom u ruci, regrutiranog tijekom rata, a potom i kao vojnika u struci koji se bori za živote pacijenata.
Govoreći o patriotizmu, rekao je da ga za njega predstavlja borba za bolje sutra svoje zemlje i borba za slobodu.
Iz njegovih javnih istupa nije, međutim, jasno gdje je i u kojim okolnostima sudjelovao kao vojnik tijekom ratova devedesetih na području bivše Jugoslavije, a nema potvrđenih informacija da je sudjelovao upravo u ratu protiv Hrvatske, iako je i to moguće. Srdanović je zapravo iz Vrbasa iz Bačke.
Naime, Srbijanske postrojbe iz Vrbasa (mjesta u Vojvodini) tijekom devedesetih godina najviše su ratovale na istočnoslavonskom ratištu u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na Bitku za Vukovar (1991.), te kasnije na ratištima u Bosni i Hercegovini.
Glavne postrojbe u kojima su mobilizirani građani Vrbasa ili koje su ondje imale bazu i regrutni centar bile su Teritorijalna obrana Vrbas (TO Vrbas) i rezervisti JNA.
Tijekom jeseni 1991. godine, u sklopu opće mobilizacije koju je provodila Jugoslavenska narodna armija (JNA) na području Vojvodine, formirane su jedinice Teritorijalne obrane iz Vrbasa i okolice. Ove su snage, kao dio Novosadskog korpusa JNA, izravno upućene na vukovarsko ratište. Sudjelovale su u opsadi grada, napadima na prve linije obrane te u čišćenju terena nakon pada Vukovara sredinom studenoga 1991. godine.
Pripadnici TO Vrbas i lokalni dobrovoljci povezuju se s teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava. Najpoznatiji pojedinačni proces vođen je protiv Petra Ćirića, poznatog kao “Pero Ciganin”, iz Vrbasa. On je pred Tužiteljstvom za ratne zločine u Beogradu osuđen zbog izravnog sudjelovanja u mučenju i ubojstvu hrvatskih zarobljenika na Ovčari u studenome 1991. godine.
U Vrbasu, kao i u drugim dijelovima Vojvodine s mješovitim sastavom stanovništva, aktivno su djelovali punktovi za regrutaciju dobrovoljaca pod kontrolom srbijanske Službe državne bezbednosti (SDB) i radikalnih političkih stranaka.
Dobrovoljci iz Vrbasa pristupali su Srpskoj dobrovoljačkoj gardi (SDG) pod zapovjedništvom Željka Ražnatovića Arkana i jedinicama Vojislava Šešelja (Beli orlovi / četnički pokret). Ove su formacije 1991. godine prošle ratišta u Istočnoj Slavoniji (Erdut, Tenja, Vukovar), a od proljeća 1992. godine prebačene su u Bosnu i Hercegovinu, gdje su sudjelovale u borbama i etničkom čišćenju u Podrinju (Zvornik, Bijeljina) te Posavini (Brčko).
Vrijedi napomenuti kako je postojao i otpor mobilizaciji 1991. Iako su postrojbe službeno poslane na ratište, u samom Vrbasu i široj okolici (Kula, Subotica, Sombor) postojao je masovan otpor prisilnoj mobilizaciji.
Sada će, kao prvi čovjek studentske izborne liste, Srdanović imati znatno veću političku ulogu. Njegova kandidatura predstavlja važan korak za studentski pokret koji je nakon višemjesečnih prosvjeda odlučio svoju borbu pokušati prenijeti izvan ulica i u institucije.
