Slučajevi nekoliko Srba iz Hrvatske i Srbije koji su posljednjih godina kažnjavani zbog objava na društvenim mrežama, pjesama, fotografija i nacionalnih obilježja, koje u Hrvatskoj doživljavaju kao četničke, ponovno su otvorili pitanje granica slobode izražavanja, ali i moguće selektivne primjene zakona. Dok hrvatske vlasti takve postupke obrazlažu zaštitom javnog reda i mira, dio srbijanske javnosti tvrdi da je riječ o zastrašivanju i pritisku na očuvanje nacionalnog identiteta, bez obzira što su takva četnička obilježja u Hrvatskoj kažnjiva.
Tema je ponovno došla u fokus nakon slučaja Nikoline Bačkonje Filipović, koja je u Hrvatskoj osuđena na 15 dana zatvora zbog sadržaja objavljenog na društvenim mrežama. Prema njezinu iskazu, policija je 21. srpnja došla u njezinu kuću u Strmici kod Knina, nakon čega je privedena i odvedena pred sud u Šibeniku.
Kako tvrdi, postupak je bio povezan s fotografijom njezina sedmogodišnjeg sina, na kojoj je sedmogodišnje dijete imalo tri podignuta prsta i šajkaču, kao i drugim sadržajima objavljenima na njezinu Facebook profilu.
Bačkonja Filipović tvrdi da su policajci prije njezina uhićenja razgovarali s njezinim sinom i pitali ga gdje mu je četnička kapa. Ona navodi da je dijete događaj doživjelo traumatično.
Prema njezinu iskazu, na sudu joj je izrečena kazna od 15 dana zatvora, a iz zatvora je puštena 4. kolovoza. Nakon toga vratila se u Srbiju.
“Ne smatram se krivom. Ništa nisam učinila loše. Ne mrzim nikoga“, poručila je, navodeći da je fotografija snimljena u Srbiji i objavljena na Božić te da njome nije namjeravala nikoga vrijeđati.
Prilog srbijanskog medija Euronews Serbia s iskazom:
Linta: Ovo nije izoliran slučaj
Predsjednik Udruge Srba Miodrag Linta tvrdi da slučaj Bačkonje Filipović nije izoliran.
Prema njegovim navodima, u posljednjih nekoliko godina bilo je više slučajeva u kojima su Srbi iz Hrvatske ili Srbije kažnjavani zbog sadržaja povezanih sa srpskim nacionalnim identitetom, tradicionalnim pjesmama, simbolima ili objavama na društvenim mrežama.
Linta takvu praksu smatra dijelom šireg pritiska na krajiške Srbe.
“Vidimo da Hrvatska tome pristupa sustavno i vodi politiku zastrašivanja krajiških Srba kako bi ih odvratila od povratka kući“, tvrdi Linta, dodajući da se, prema njegovu mišljenju, takvim postupcima Srbe želi obeshrabriti i u ostvarivanju imovinskih, kulturnih i drugih prava.
Linta pritom iznosi i znatno šire političke tvrdnje o odnosu hrvatskih institucija prema srpskoj zajednici, uključujući tvrdnju da je riječ o politici cementiranja etničkog čišćenja.
Te tvrdnje predstavljaju njegov politički stav i u javno dostupnom materijalu nisu neovisno potvrđene.
Berić: Registriran sam zbog 30 fotografija i jedne pjesme
Sličan slučaj iznosi i beogradski odvjetnik Nemanja Berić, koji je i sam bio osuđen u Hrvatskoj.
Berić tvrdi da je uhićen na graničnom prijelazu Bajakovo te da mu je stavljeno na teret više prekršaja povezanih s njegovim boravkom u Kninu, objavama na društvenim mrežama, fotografijama i pjesmama.
“Registriran sam zbog 30 fotografija i jedne pjesme“, rekao je Berić.
Tvrdi da su neke objave bile na njegovom privatnom Facebook profilu te dovodi u pitanje na koji je način takav sadržaj mogao predstavljati narušavanje javnog reda i mira.
Prema njegovim riječima, postupak je bio obilježen brojnim proceduralnim problemima, a prvostupanjsku presudu smatra nepravednom. Njegovi hrvatski odvjetnici podnijeli su ustavnu žalbu, a postupak se trenutno nalazi pred Ustavnim sudom.
Berić najavljuje i mogućnost obraćanja Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu ako ne uspije s domaćim pravnim lijekovima.
Pozivanje na presudu Vajnai protiv Mađarske
Kao važan pravni presedan Berić ističe predmet Vajnai protiv Mađarske pred Europskim sudom za ljudska prava.
U tom slučaju Sud je utvrdio povredu slobode izražavanja zbog kažnjavanja osobe koja je na javnom skupu nosila simbol povezan s komunističkim pokretom.
Berić smatra da bi se načela iz te presude mogla primijeniti i na njegov slučaj, tvrdeći da izražavanje političkog ili nacionalnog identiteta samo po sebi ne može biti razlog za zatvorsku kaznu.
No konačna ocjena njegova slučaja ovisit će o hrvatskim sudovima, a eventualno i o Europskom sudu za ljudska prava, koji bi procjenjivao konkretne okolnosti, kontekst i proporcionalnost sankcije.
Hrvatsko pravo poznaje mogućnost sankcioniranja ponašanja kojim se narušava javni red i mir. Međutim, sama činjenica da je riječ o srpskom simbolu, pjesmi ili nacionalnom identitetu ne znači automatski da je riječ o prekršaju.
Upravo će zato u svakom pojedinačnom slučaju biti važno što je osoba konkretno objavila ili učinila, u kojem kontekstu, gdje se to dogodilo i kakve je posljedice njezino ponašanje imalo.
Berić upozorava na dvostruke kriterije
Berić, međutim, tvrdi da problem nije samo u pojedinačnim presudama nego i u tome što se, prema njegovu mišljenju, zakon ne primjenjuje jednako.
Kao primjer navodi javne događaje na kojima su se, prema njegovim tvrdnjama, pjevale pjesme povezane s ustaškim pokretom, koristio pozdrav Za dom spremni i iznosile uvredljive poruke prema Srbima.
Postavlja pitanje zašto se u takvim slučajevima, kako tvrdi, ne primjenjuju isti kriteriji.
Upravo bi usporedba takvih konkretnih slučajeva mogla dati odgovor na pitanje postoji li selektivna primjena zakona ili se različite situacije pravno razlikuju zbog svojeg konteksta.
Oluja kao pozadina novih sukoba
Dio ovih slučajeva događa se u vrijeme pojačanih političkih i društvenih tenzija oko obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja.
Za većinu hrvatskog društva Oluja predstavlja ključnu operaciju oslobađanja okupiranih područja, dok je za velik dio Srba u Hrvatskoj i Srbiji povezana s masovnim odlaskom srpskog stanovništva, stradanjem civila i gubitkom domova. Postoje dokumenti po kojima su sami lokalni Srbi naložili evakuaciju stanovništva, prije nego što su mogli uopće vidjeti hrvatskog vojnika.
Linta Oluju naziva najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata, dok hrvatska država i dominantni politički narativ operaciju smatraju legitimnom vojnom operacijom kojom je obnovljen teritorijalni integritet Hrvatske uz poštivanje zakona i evakuaciju stanovništva na naredbu okupacijskih vlasti.
Upravo zbog tih potpuno različitih interpretacija, srpanj i kolovoz svake godine predstavljaju posebno osjetljivo razdoblje za odnose hrvatske većine i srpske manjine.
Bačkonja Filipović: Volim svoju Strmicu i uvijek ću ići
Unatoč iskustvu koje opisuje kao traumatično, Nikolina Bačkonja Filipović kaže da ne namjerava prestati dolaziti u Hrvatsku.
“Volim svoju Strmicu i uvijek ću ići“, poručila je.
O mogućem utjecaju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića na pojedine medije pročitajte na linku:
