Novinar Zvonimir Despot osvrnuo se na angažman bivšeg SDP-ova ministra Davorka Vidovića kao savjetnika ministra financija Tomislava Ćorića u Vladi Andreja Plenkovića, ocijenivši taj potez primjerom političkog konformizma i pragmatizma.
Despot u komentaru pod naslovom “Politički cinizam bez granica“ problematizira činjenicu da je Vidović, koji je bio ministar u vladi Ivice Račana i jedan od prepoznatljivijih političara SDP-a, prihvatio angažman u aktualnoj HDZ-ovoj vladi.
Prema Despotovu tumačenju, ne radi se samo o angažiranju osobe s političkim iskustvom, već o širem obrascu Plenkovićeva odnosa prema političkim protivnicima. Tvrdi da premijer kroz uključivanje bivših oporbenih kadrova u sustav vlasti nastoji ublažiti kritike i stvarati dojam šireg političkog konsenzusa.
“Nazovimo stvari pravim imenom, ovo nije nikakav trijumf struke nad politikom, već klasična politička trgovina i pacifikacija preostalih kritičkih glasova“, navodi Despot.
Posebno se osvrnuo na Vidovićevu argumentaciju da njegov angažman predstavlja priznanje za dugogodišnje iskustvo. Despot smatra kako takvo objašnjenje ne može ukloniti političku dimenziju njegova prelaska iz oporbenog političkog prostora u savjetničku ulogu unutar HDZ-ove Vlade.
U svojem komentaru Despot navodi i da Vidović za savjetnički angažman prima mjesečnu naknadu od 1.417 eura te njegovu odluku interpretira kao odustajanje od ranije političke pozicije.
Istodobno, angažman bivšeg SDP-ova ministra može se promatrati i iz perspektive njegova dugogodišnjeg političkog i institucionalnog iskustva. Upravo je to argument koji Vidović ističe pri obrazlaganju svoje nove uloge, dok Despot smatra da takvo objašnjenje ne daje odgovor na političku simboliku angažmana.
Despot svoj komentar zaključuje ocjenom da ovakvi potezi potvrđuju tezu kako hrvatsku političku scenu sve više obilježavaju pragmatizam i borba za utjecaj, dok su ideološke i programske razlike između političkih aktera manje važne nego ranije.
Njegov tekst tako otvara i šire pitanje odnosa vlasti prema bivšim oporbenim političarima, je li riječ o korištenju iskustva ljudi koji mogu pridonijeti radu državnih institucija ili o načinu političkog uključivanja i neutraliziranja nekadašnjih kritičara vlasti.
