PR stručnjak Thomas Bauer uoči proslave Oluje ustvrdio je kako slavimo kraj rata i hrvatsku pobjedu, a ne progon civila.
Uoči obilježavanja Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, PR stručnjak Thomas Bauer objavio je osvrt na društvenim mrežama u kojem je poručio kako je Oluja simbol završetka rata i hrvatske pobjede.
Na početku objave zahvalio je hrvatskim braniteljima i svim sudionicima obrane Hrvatske, istaknuvši da je njihova žrtva omogućila stvaranje neovisne države te kasnije članstvo Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u.
“Prvo se treba zahvaliti svima koji su podnijeli žrtvu kako bi Hrvatska danas bila neovisna država”, napisao je.
Pobjeda potvrđena i u Haagu
Bauer navodi kako smatra da je vojno-redarstvena operacija Oluja bila legitimna i opravdana vojna akcija te podsjeća da su hrvatski generali u konačnici oslobođeni optužbi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.
Ističe kako, prema njegovu mišljenju, pojedinačne ratne zločine treba istražiti i kazniti, ali da oni, kako navodi, ne mijenjaju karakter same operacije.
Osvrnuo se na odlazak srpskog stanovništva
U objavi se osvrnuo i na odlazak dijela srpskog stanovništva tijekom Oluje, iznoseći stav da je evakuacija u velikom broju slučajeva započela prije dolaska hrvatskih snaga na ta područja.
Također je kritizirao tvrdnje o prekomjernom granatiranju Knina, navodeći kako smatra da su one tijekom vremena postale predmet političkih i pravnih prijepora.
Slavi se kraj rata
Govoreći o obilježavanju obljetnice Oluje diljem Hrvatske, Bauer ističe kako očekuje proslave u Kninu, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i drugim gradovima.
Zaključno poručuje kako smatra da se tijekom obilježavanja ne slavi stradanje civila niti progon stanovništva, već završetak rata i hrvatska pobjeda.
“Slavi se kraj krvavog rata i sloboda Hrvatske”, napisao je Bauer, dodajući kako se nada da će i Srbija jednog dana, prema njegovim riječima, pronaći vlastiti put prema slobodi.
Thomas Bauer:
“Sutra je Oluja. Praznik svih normalnih ljudi koji su tad skužili da bu rat uskoro gotov. Prvo se treba zahvalit svim zaslužnima na nesebičnoj žrtvi koju su podnijeli da Hrvatska danas bude neovisna, a slijedom događaja i punopravna članica Europske unije i Natoa. S čijim dokumentima i valutom se doma osjećam u Beču, Berlinu, Parizu, Amsterdamu i Barceloni.
To hvala ide prije svega herojima koji su stali na crtu puno naoružanijem neprijatelju, ali i svim civilima koji su imali nesreću da žive u blizini naivnih Srba kaj su pali na propagandu beogradskih šupaka, huškača tog neukog naroda. Mnogi im ziher vjeruju i danas, jer te laži i gluposti ne prestaju.
Da, patil je i taj srpski narod, pogotovo 1995., ali, iako je posljednjih godina i u svijetu u modi preskakat kronologije ratnih sukoba, za svoju su patnju krivi sami ili se mogu zahvalit frendekima iz majke Srbije koji su jaki uglavnom samo kad se treba busat u prsa i u prve redove gurat druge.
Hrvatska pobjeda iz 1995. dobila je pozitivnu ocjenu čak i u Haagu pa je naknadno izjednačavanje zločina i podjela krivnje koju ovih dana pokušava provest i domaća ekstremna ljevica, pucanj u prazno. Hrvati su ponosni na Oluju, a pojedinačne zločine treba nastavit istraživat i kažnjavat odgovorne, ali to ne mijenja notornu činjenicu da je akcija bila legitimna, opravdana i provedena u skladu s ratnim pravom. Nakon kaj su hrvatski Srbi doslovce odbili državu u državi za zelenim stolom.
Priča o nasilnom protjerivanju četvrt milijuna, bajka je za budaletine. Postoji doslovce stotine tisuća svjedoka s obje strane i prepun je internet svjedočanstava te dokumenata koji nedvojbeno dokazuju da je evakuacija stanovništva, bila organizirana ili spontana, u 99% slučajeva započela prije nego kaj je itko od civila uopće videl Hrvatsku vojsku ili osjetil njeno borbeno djelovanje do neprihvatljive razine.
Spika s prekomjernim granatiranjem Knina bila je odvratno kukavičje jaje, zasigurno svinjarija neke strane službe, jer osobno sam videl da je Knin nakon Oluje izgledal neusporedivo i nezamislivo bolje od bilo kojeg hrvatskog grada u dometu srpskog topništva. A upravo Oluja i obrana hrvatskih generala u Haagu sjajan je case study za razjebavanje opsjenarskih bljuvotina kojima se naknadno pokušava mijenjat realnost ili prekrajat povijest, bilo di u svijetu.
Danas i sutra slavilo bu se diljem zemlje, a najviše na Jadranu di su i mnogi kontinentalci. Od Krčkog mosta di Armada uvijek napravi prekrasnu bakljadu, preko Thompsonovog koncerta u Šibeniku, naravno Knina, pa Splita i Dubrovnika. Gledalo bu to i 40 do 50 tisuća Srba koji rade u Hrvatskoj, uglavnom u ugostiteljstvu.
Bil bum sretan ak makar jednog na lijep način uvjerimo da tu nitko ne slavi progon neke babe na traktoru. Slavi se kraj krvavog rata koji je trajal od 1991. i sloboda od mračne službaške, mafijaške satrapije sa središtem u Beogradu. Akt koji je itekak zaslužan da i oni sad delaju u europskoj Hrvatskoj, kaj je nekad u toj mjeri bilo nezamislivo. I Srbija bu nadam se, jednog dana slavila takvu slobodu. Ostalo je na njima”.
