Udruga Prijatelji životinja reagirala je nakon smrti lavice Tayri u Zoološkom vrtu Grada Zagreba, poručivši kako odgovornost ne vide u ponašanju drugog lava, već u sustavu zooloških vrtova i praksi planskog uzgoja divljih životinja u zatočeništvu.
Povod reakciji bio je tragičan događaj u kojem je mladi lav Uganda napao i usmrtio lavicu Tayri. Iz Zoološkog vrta ranije su priopćili da nije bilo naznaka koje bi upućivale na ovakav ishod te da će u suradnji sa stručnjacima pokušati utvrditi okolnosti koje su dovele do napada.
Međutim, iz udruge Prijatelji životinja smatraju da se slučaj ne može promatrati kao izdvojeni incident.
Dovedeni su radi planskog razmnožavanja
U priopćenju navode kako Uganda i Tayri nisu stigli u Zagreb kao spašene životinje, već u okviru programa uzgoja.
“Uganda i Tayri nisu stigli u Zagreb zato što im je bila potrebna pomoć niti zato što su spašeni iz okolnosti opasnih za njihov život. Dovedeni su radi planskog razmnožavanja. To nema veze sa zaštitom životinja, nego s interesima zoološkog vrta da stvara nove zatočenike”, poručuju iz udruge.
Dodaju kako je Tayri bila “osjećajno biće s vlastitim potrebama”, a ne dio uzgojnog plana ili “genetski materijal”.
Što lav radi u Zagrebu?
Prijatelji životinja ponovno su otvorili pitanje držanja divljih životinja u zoološkim vrtovima.
Ističu da lavovi ne pripadaju urbanim sredinama poput Zagreba te smatraju kako nijedna nastamba ne može zamijeniti prirodno stanište.
Prema njihovu stajalištu, životinje u zoološkim vrtovima ne mogu birati gdje će živjeti, s kim će biti niti kako će provoditi život, zbog čega im je, kako navode, oduzeta sloboda.
Kritika uzgojnih programa
Udruga osporava i tvrdnje da uzgoj životinja u zoološkim vrtovima pridonosi očuvanju ugroženih vrsta.
Smatraju da mladunci rođeni u zatočeništvu ostaju dio sustava razmjene i daljnjeg razmnožavanja, bez mogućnosti povratka u prirodu, te da se time ne rješavaju problemi ugroženih prirodnih staništa.
Zatočavanje nije edukacija
Prijatelji životinja također tvrde da zoološki vrtovi danas više ne predstavljaju nužan oblik edukacije.
Navode kako suvremene tehnologije, dokumentarni filmovi, prijenosi iz prirodnih staništa te virtualna i proširena stvarnost mogu pružiti kvalitetan uvid u život divljih životinja bez njihova držanja u zatočeništvu.
Na kraju pozivaju na transformaciju zooloških vrtova u edukativne centre bez držanja divljih životinja te apeliraju na građane da preispitaju posjećivanje zooloških vrtova.
