Udruga Franak optužila dio sudaca Vrhovnog suda da su lavni su izvor pravne nesigurnosti u Hrvatskoj.
Udruga Franak žestoko je reagirala na najnoviju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu vezanom uz kredite i promjenjive kamatne stope, optuživši pojedine suce za stvaranje pravne nesigurnosti, a u krajnje oštrom priopćenju spomenula je čak i moguću korupciju.
Povod reakciji je presuda donesena 20. svibnja 2026. godine u predmetu Rev-769/2022, za koju iz Udruge Franak tvrde da je u suprotnosti s dosadašnjom sudskom praksom te da bi mogla imati ozbiljne posljedice za obrtnike i poduzeća koja vode sporove protiv banaka.
Franak: Presuda ruši dosadašnju praksu
Prema navodima Udruge Franak, dosadašnje odluke sudova, uključujući i ranije presude Vrhovnog suda, utvrđivale su ništetnost ugovornih odredbi koje su bankama omogućavale jednostrano određivanje kamatnih stopa mimo unaprijed ugovorenih parametara poput Euribora ili Libora.
Tvrde kako je novo vijeće Vrhovnog suda sada zauzelo drugačiji stav te time otvorilo ozbiljna pitanja o ujednačenosti sudske prakse.
“Vijeće je unijelo novu pravnu nesigurnost u sustav koji je godinama imao stabilnu praksu”, navodi se u priopćenju.
Teške optužbe na račun sudaca
Najveću pozornost izazvao je dio priopćenja u kojem Udruga Franak postavlja pitanje razloga za donošenje takve odluke.
“Može postojati samo nekoliko razloga – nepažnja u čitanju spisa ili korupcija. Neznanje nije moguće jer je riječ o vrhunskim pravnim stručnjacima”, poručili su iz Udruge.
Pritom nisu iznijeli dokaze za tvrdnje o mogućoj korupciji, već su ih naveli kao vlastito tumačenje razloga zbog kojih je donesena sporna presuda.
Upozoravaju na posljedice za obrtnike i poduzeća
Prema stajalištu Udruge Franak promjena sudske prakse mogla bi značajno utjecati na buduće sporove protiv banaka.
Tvrde da bi brojni obrtnici i poduzetnici mogli ostati bez dijela potraživanja zbog nastupa zastare, odnosno izgubiti mogućnost naplate cjelokupnog iznosa za koji smatraju da su ga banke nezakonito naplatile kroz promjenjive kamatne stope.
Poziv predsjednici Vrhovnog suda
Udruga Franak pozvala je predsjednicu Mirtu Matić da poduzme korake kako bi se sudska praksa ponovno ujednačila.
Smatraju da je potrebno hitno razjasniti pravna pitanja koja su, prema njihovom mišljenju, već bila riješena kroz višegodišnju praksu hrvatskih sudova.
Očekuje se odgovor pravosudnih institucija
Oštre optužbe Udruge Franak na račun sudaca Vrhovni sud Republike Hrvatske zasigurno će izazvati reakcije pravosudnih institucija i stručne javnosti.
Hoće li sporna odluka ostati izoliran slučaj ili označiti promjenu dosadašnje sudske prakse u predmetima vezanim uz promjenjive kamatne stope, ostaje za vidjeti u narednim mjesecima.
Udruga Franak:
POJEDINI SUCI VRHOVNOG SUDA RH GLAVNI SU IZVOR PRAVNE NESIGURNOSTI U HRVATSKOJ!
Zagreb, 5. lipnja 2026.
Vijeće VSRH u sastavu sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća donijelo je pravno neutemeljenu i nezakonitu odluku 20. svibnja 2026. po predmetu Rev-769/2022 te je u sudsku praksu koja je donedavno bila stabilna unijelo novu pravnu nesigurnost.
Naime, pojedine banke su ugovarale zakonitu odredbu o načinu promjene kamatne stope na temelju promjenjivog parametra Euribora ili Libora, ali su drugim člankom ugovora o kreditu same sebi ugovarale dodatnu mogućnost da ne postupaju po zakonitoj odredbi, nego da ipak mogu i mimo te odredbe određivati kamatnu stopu bez utjecaja promjenjivog parametra, s razlogom da u slučaju kada promjenjivi parametar padne na niske vrijednosti te banke mogu zadržati kamatnu stopu na razini koja njima odgovara, koja je za 3 i više postotnih bodova veća od zakonito utvrđene kamatne stope. Dosad su na Visokom trgovačkom sudu sve takve ugovorne odredbe pravomoćno proglašavane ništetnima, i na temelju toga su onda isplaćivani preplaćeni iznosi kamata tužiteljima obrtnicima, ali i poduzećima te je takva praksa bila potvrđena i na Vrhovnom sudu, npr. odluke u predmetima Rev-667/2023 i Rev-698/2025.
Pitanje na koje su odgovarala vijeća VSRH glasilo je:
„Je li odredba ugovora o kreditu između banke i trgovca, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna, odnosno protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271., ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05)?“.
Odgovori po revizijama Rev-667/2023 i Rev-698/2025, glasili su:
“Odredba ugovora o kreditu između kreditne institucije i trgovca “obrtnika”, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke je ništetna, odnosno protivna čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2. i čl. 271. i čl. 272. ZOO.”
Nakon svega, sada je vijeće u kojem je sutkinja Neri Radas napisala presudu Rev-769/2022 promijenilo smjer, i smatra kako je banka imala pravo mijenjati kamatnu stopu bez primjene promjenjivog parametra, što je u konkretnom predmetu Addiko Banka i učinila. Najprije je sudski vještak izračunao točno kolike su razlike u odnosu na pravilno ugovorenu kamatnu stopu, Visoki trgovački sud potvrdio je ništetnost odredbe kojom banka sebi daje za pravo mijenjati kamatnu stopu po svojem nahođenju, i tužitelju je isplaćeno sve što je banka nezakonito stekla, da bi nakon četiri godine od te pravomoćne presude sutkinja Neri Radas napisala presudu kojom se takvo utvrđenje ukida i ne dopušta se utvrđenje ništetnosti odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Osim što je odluka skandalozna, postavlja se i pitanje zašto se čak četiri godine na odluku čekalo, jer je to predmet koji tavori na Vrhovnom sudu od 2022. godine.
Konkretno vijeće odlukom Rev-769/2022 unosi totalnu pravnu pomutnju u sudski sustav, i pitamo se zašto su to učinili. Smatramo da mogu postojati samo dva razloga, tim više što je riječ o vrhunskim pravnim stručnjacima, a ne o neupućenim pojedincima koji se površno poigravaju pravom svjesni da posljedica nema. Razlog može biti ili nepažnja u čitanju sudskoga spisa, ili je u pitanju korupcija gdje pojedini suci pokušavaju bankama pomoći da zadrže neosnovano stečeni novac, dok njihovo neznanje kao mogućnost ne postoji. Jer, ako bi takav pravni stav sada promijenio sudsku praksu koja je dosad bila stabilna, to bi značilo da su potraživanja obrtnika i poduzeća u zastari, i da uslijed nepriznavanja ništetnosti odredbe kojom banka sebi omogućuje promjenu kamatne stope kako se njoj sviđa svi ti obrtnici i sva ta poduzeća ne bi više imali pravo na pune iznose obeštećenja, nego samo na one iznose koje su platili unazad pet godina od podizanja tužbe.
Čak je i sadašnja predsjednica Vrhovnog suda RH Mirta Matić kao predsjednica vijeća Visokog trgovačkog suda potpisala presudu Pž-630/2025 od 26. veljače 2025. kojom je utvrđena ništetnost članka 6. zbog neodredive kamatne stope te je na temelju toga dosuđeno obeštećenje utvrđenjem razlike između naplaćenih iznosa i iznosa na temelju promjena Euribora tijekom otplate. Dakle, sporna presuda VSRH o kojoj ovdje govorimo suprotna je čak i stavu predsjednice VSRH o takvim ugovorima. Čak se radilo o istoj banci, Addiko banci.
Osim što je odluka o kojoj govorimo suprotna obveznom pravu, ona je i procesno neodrživa, jer su njome prekršene odredbe i Zakona o parničnom postupku, i Zakona o sudovima.
Člankom 390. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da u slučaju ako vijeće želi odstupiti od sudske prakse ono mora zatražiti suđenje u proširenom vijeću. Pa je to tako utvrdio i Ustavni sud u odluci U-III-4144/2023, kada je ukinuo jednu takvu presudu VSRH, citiramo dio odluke Usuda:
„7.2. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je doista Vrhovni sud u rješenju kojim je ocijenio dopuštenim podnositeljev prijedlog za podnošenje revizije, sam istaknuo da o pitanju koje je podnositelj postavio, sudska praksa tog suda nije jedinstvena. Pritom se pozvao na proturječne odluke istog suda o tom pitanju, navodeći da to ‘pitanju daje i značaj važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP’. Iz takve tvrdnje samog Vrhovnog suda nesporno proizlazi da je u tom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 390. stavka 2. ZPP-a te da je Vrhovni sud trebao odlučiti u vijeću sastavljenom od trinaest sudaca.“
Konačno, u Zakonu o sudovima u članku 43.a propisano je da Služba za praćenje i proučavanje sudske prakse mora na temelju nacrta odluke upozoriti konkretno vijeće da će svojom odlukom odstupiti od postojeće sudske prakse, pa u slučaju ako vijeće ipak ne želi odstupiti od svoje odluke, onda će o tomu obavijestiti predsjednika VSRH koji onda mora naložiti odlučivanje u proširenom vijeću.
Postavljamo pitanja:
1. Zašto pojedini suci VSRH pravnim manipulacijama pomažu bankama da zadrže nezakonito stečeni novac?
2. Možemo li uopće očekivati da je prošireno vijeće donijelo odluku o PUNOM obeštećenju potrošača?
Pozivamo predsjednicu VSRH Mirtu Matić da naloži ujednačavanje sudske prakse po svim pitanjima u kojima se pojavljuju nedoumice, kao što se sada pojavila nedoumica po dosad izrazito stabilnoj i vrlo jednostavnoj višegodišnjoj sudskoj praksi o ništetnim promjenjivim kamatnim stopama.
Nakon sramotne odluke VSRH-a u predmetu CHF taj sud napada u priopćenju Aleksića i medije
