Poznati komunikacijski stručnjak Thomas Bauer objavio je oštar komentar o ulozi države u gospodarstvu i položaju poduzetnika u Hrvatskoj, izazvavši brojne reakcije na društvenim mrežama.
Bauer tvrdi da u zemlji u kojoj je, kako navodi, velik dio zaposlenih vezan uz državni sektor, poduzetnici nemaju stvarni utjecaj na javne politike ni javni diskurs. Kritizira, kako kaže, dominaciju politike, institucija i javnog sektora u oblikovanju javnog mnijenja, uz ocjenu da mnogi koji odlučuju o ekonomskim pitanjima nemaju iskustvo stvaranja radnih mjesta ni vođenja poslovanja.
U objavi se osvrće i na vlastiti profesionalni put, ističući da je radio u državnom sustavu, potom u privatnoj tvrtki, a posljednjih godina djeluje kao suvlasnik privatne kompanije. Smatra da mu takvo iskustvo daje pravo na usporedbu sustava te zaključuje da je, prema njegovu viđenju, poduzetništvo najzahtjevniji, ali i najispunjeniji oblik rada.
Posebno je kritičan prema, kako navodi, mentalitetu zavjetrine u javnom sektoru, tvrdeći da takav pristup dugoročno šteti društvu i gospodarstvu. U tom kontekstu spominje i stanje u Zagreb, ocjenjujući da je grad izgubio dio nekadašnje ekonomske snage.
U završnom dijelu komentara Bauer ističe kako mlađe generacije, osobito generacije Z i Alpha, prema njegovu mišljenju sve više cijene poduzetništvo i financijsku samostalnost. Upozorava na mogućnost međugeneracijskog jaza ako se, kako navodi, ne počne više uvažavati iskustvo ljudi koji su ostvarili poslovni uspjeh.
Cijela objava:
“U zemlji di je čak trećini zaposlenih poslodavac ta ista država, čime zapravo sama vlast krši ustav di piše da je slobodno tržište temelj gospodarstva, nitko ne sluša poduzetnike. Glavnu riječ posvuda, od Hrvatskog sabora, Vlade, političkih stranaka, udarnih medijskih emisija, katedri, preko institucija civilnog društva, do svih razina vlasti, vodi netko drugi. Svi ti koji nama vladaju, okolo pametuju i formiraju javno mnijenje, zajedno nisu isplatili niti jednu plaću.
Kad netko od nas koji ekšli jesmo zaposlili prvo sebe, pa onda i druge, pokuša zucnut ili se skrušeno javit za riječ, odmah graknu ovi prvi, da kaj mi znamo, da ko nas plaća i da mi nismo dovoljno moralni. Jer logično je, moralno je visit sa sise, a ak nekaj pokreneš dolaze boljševici da te verbalno obese na hrast. Slabo se tu toga promijenilo od 1990. Nama vladaju i pametuju razni komesari. S promjenjivom srećom. Iako, kad vidiš susede, mogli smo proć i gore.
Moje životno iskustvo je za Hrvatsku drugačije. Imal sam sreću ili nesreću, da 5 i pol godina delam kao državni uhljeb, onda sam 7 godina bil zaposlenik u privatnoj firmi i sad sam već preko 14 let i sam suvlasnik u firmi, dakle poduzetnik. Ne nastupam s aureolom moralnosti, jer i sam sam bil uhljeb, nego s murdošću i iskustvom komparacije sustava.
Sav moj motiv da obrazujem plebs i da širim poslanje kapitalizma polazi od te činjenice. Ak si normalno produktivno biće, lepše je delat za privatnika, a najljepše je bit privatnik, koliko god to nekad bilo zajebano jer si na vjetrometini. No čovjek, još od vremena lovaca i sakupljača, nije stvoren da u preživljavačkom smislu bude u zavjetrini. Čast javnim poslovima koji nisu zavjetrina. Na njih se ovo ne odnosi.
Ti koji su tada u paleolitiku birali lakši put, obično bi riknuli od gladi. Danas ne umru od gladi nego dapače, solidno preživljavaju. U javnom su sektoru plaće puno veće neg u privatnom. No, riknu duhovno, kaj je puno gore. I onda takvi vladaju ili pametuju pokušavajući i ostatak društva povuć na dno, s katastrofalnim posljedicama. Samo pogledajte u kaj su pretvorili Zagreb, nekad ekonomsku lokomotivu ne samo Hrvatske, nego i cijelog južnoslavenskog prostora.
Kruna kapitalističkog sustava su ljudi koji su imali dovoljno znanja i muda da pokrenu nekaj svoje, kaj je dosta dobro sito kroz koje nemreju proć svi. Potpuno je nebitno je li to obrt di je netko sam sebi gazda ili jednorog vredan milijarde eura. Jednostavno, nismo svi rođeni isti, s istom inteligencijom, radnim navikama, kreativnošću, spretnošću… Jasno, nekad ti u biznisu pomogne i networking kaj samo po sebi nije problem osim ak si paraprivatna firma koja više od 50-60-70% poslova dela s državom (osim u sektorima di realno s državom jedino i možeš delat).
U nas te ljude nitko ne sluša, a javnim prostorom, kao što sam već rekel, dominiraju političari, razne vrste opsjenara, agendaši i kruhoborci kojima je isključivi cilj svoj privatni interes nametnut kao javni. Dio te javnosti ste vi, vaša djeca, vaši možda i stari roditelji, vaš bračni drug, prijatelji, kolege i rodbina. Dobro pazite koga slušate i kakvo životno iskustvo taj ili ta ima.
I za kraj, boljševizam propada ne samo zbog pol milje na Thompsonu. Nego zato kaj klince danas ne zanimaju te commie drekarije. Gen Z, a još više Gen Alpha, potpuno su drugačija stvorenja. U njih je hijerarhija jasna.
Dobar dio ih je lijen, preplašen ili razmažen, no bitno je da se alfa mužjaci i ženke u toj generaciji više ne dokazuju mišićima ili izgledom, nego kako bi rekli srpski treperi, sposobnošću “da prave pare”. Vaši klinci su već u tom vlaku i zato bi bilo dobro da prestanete lagat sebi i njima i počnete slušat ljude koji su već “napravili neke pare”, a ne opsjenare i kočničare. U suprotnom bu došlo do strašnog međugeneracijskog jaza”.
