Financijska stručnjakinja i zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Dina Dogan iznijela je niz optužbi na račun gradonačelnika Tomislava Tomaševića vezano uz upravljanje zagrebačkim pročistačem otpadnih voda u Resniku i raskid koncesijskog ugovora.
U objavi pod naslovom “Možemovski mulj: 166 tisuća tona razlike i 683 tisuće eura savjetnika za pročistač“, Dogan tvrdi da je u službenoj evidenciji Zagrebačkih otpadnih voda zabilježena značajna razlika u procjeni količine mulja, nusproizvoda procesa pročišćavanja otpadnih voda. Prema podacima na koje se poziva, 3. ožujka 2024. evidentirano je oko 274.661 tona mulja, dok je dan kasnije, 4. ožujka, upisana količina od 107.927 tona, uz napomenu o korekciji procjene. Razlika iznosi 166.734 tone.
Zastupnica problematizira način na koji je došlo do takve korekcije te postavlja pitanje transparentnosti vođenja evidencije i upravljanja sustavom. Naglašava kako mulj ima tržišnu vrijednost te da njegovo zbrinjavanje i oporaba predstavljaju značajan financijski izdatak.
Uz to, Dogan navodi da je Grad Zagreb za pravno i financijsko savjetovanje u vezi s raskidom koncesije za pročistač dosad isplatio 683.356,25 eura, ističući kako javnost nema jasne informacije o ukupnim troškovima mogućeg raskida, riziku arbitražnog postupka ni fazi spora s koncesionarom.
Pročistač otpadnih voda u Resniku jedan je od najvećih komunalnih sustava u glavnom gradu, a odluka o raskidu koncesije ranije je predstavljena kao strateški potez gradske vlasti. Iz Grada Zagreba zasad nema detaljnog očitovanja o navodima koje je iznijela zastupnica.
Cijela objava:
“MOŽEMOVSKI MULJ: 166 TISUĆA TONA RAZLIKE I 683 TISUĆE € SAVJETNIKA ZA PROČISTAČ
Sjećate se velike objave gradske vlasti o raskidu koncesije nad zagrebačkim pročistačem otpadnih voda u Resniku? Onaj „limenko” poslije vrtnog centra. E pa otkad je Grad preuzeo kontrolu nad pročistačem, priča postaje sve čudnija, odnosno otkako je uopće bacio oko nad tim kapitalcem.
Za početak, činjenica koju malo tko zna: na pročistaču nastaje mulj, nusprodukt pročišćavanja kanalizacije cijelog Zagreba. I to nije bezvrijedni otpad, mulj ima tržišnu vrijednost i njegovo zbrinjavanje i oporaba ozbiljan su posao koji se plaća javnim novcem.
I sad dolazimo do službenih brojki. U očevidniku Zagrebačkih otpadnih voda koji je moj tim tek sada dobio na uvid, stoji da je 3. ožujka 2024. na pročistaču bilo procijenjeno oko 274.661 tona mulja. Samo dan kasnije, 4. ožujka, odjednom 107.927 tona. Razlika 166.734 tone. Više od 60 %.
Ne, dokument ne kaže da je 166 tisuća tona mulja fizički nestalo. Upisana je „korekcija procjene”. Ali upravo to je problem. Kako je moguće da se godinama barata jednom količinom, a onda se u jednom danu utvrdi da je stvarna količina upola manja? To nije sitna greška u evidenciji, to je razlika od 166 tisuća tona.
A dok se količina mulja „prepolavlja” u evidenciji, Grad Zagreb već je na pravno i financijsko savjetovanje za raskid koncesije pročistača potrošio 683.356,25 €. Samo savjetovanje. Koliki će biti stvarni račun raskida? Koliki je rizik arbitraže? U kojoj je fazi spor s koncesionarom? O tome ni riječi. Možda će to znati ona njihova pravnica koja je 18 godina studirala?
Dakle, u istom sustavu u kojem se procjena mulja promijeni za 166 tisuća tona bez jasnog objašnjenja, ulazimo u jedan od najskupljih sporova u povijesti Zagreba. Građani ne znaju kolika je stvarna količina mulja, koliki je trošak raskida koncesije ni koliki je financijski rizik.
Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je pitanje upravljanja gradom i novcem građana. Jer pročistač, mulj i koncesija nisu apstraktne teme. To je naš sustav, naš novac i naš račun koji tek dolazi. Očekujemo odgovore!”
