Iako se plijesan najčešće povezuje s respiratornim problemima, alergijama i astmom, sve se više govori o njezinu mogućem utjecaju na psihičko i neurološko zdravlje. Pojedini stručnjaci upozoravaju da dugotrajna izloženost određenim vrstama plijesni i njihovim toksinima može biti povezana s promjenama raspoloženja, razdražljivošću i drugim psihičkim tegobama.
Dr. Diana Stafford, koja se tim temama bavi i na društvenim mrežama, ističe da se kod nekih osoba nakon izloženosti plijesni mogu javiti epizode pojačanog bijesa, anksioznosti, depresije i naglih promjena raspoloženja.
“Riječ je o simptomima koji mogu biti posljedica trenutačne, ali i prijašnje izloženosti. Problem je što plijesan često nije vidljiva, već se nalazi na skrivenim, vlažnim mjestima u prostoru”, upozorava Stafford, prenosi Slobodna Dalmacija.
Mikotoksini i živčani sustav
Plijesni proizvode mikotoksine, otrovne spojeve koji se mogu širiti zrakom, vezani uz čestice prašine. Prema nekim istraživanjima, određeni mikotoksini mogu ući u krvotok i potencijalno utjecati na središnji živčani sustav.
Jedna od često spominjanih plijesni u tom kontekstu je Chaetomium globosum, koja proizvodi skupinu toksina poznatih kao chaetoglobosini. Najistraženiji među njima, chaetoglobosin A, u laboratorijskim uvjetima pokazuje sposobnost ometanja stanične strukture, što može dovesti do oštećenja stanica i njihove programirane smrti (apoptoze).
Većina dosadašnjih saznanja o tim učincima potječe iz istraživanja na stanicama i životinjama, dok su podaci o dugoročnom utjecaju na ljude u svakodnevnim uvjetima još uvijek ograničeni.
Mold rage – pojam bez službene dijagnoze
Izraz mold rage ponekad se koristi u popularnoj literaturi i na društvenim mrežama za opis razdražljivosti i agresivnog ponašanja koje se povezuje s izloženošću plijesni. Međutim, važno je naglasiti da ne postoji službena medicinska dijagnoza tog naziva.
Stručnjaci ističu da, iako izloženost plijesni može imati zdravstvene posljedice, psihički simptomi poput anksioznosti i depresije imaju više mogućih uzroka, uključujući stres, genetiku, životne okolnosti i druge zdravstvene čimbenike.
Gdje je rizik najveći?
Chaetomium globosum najčešće se nalazi u vlažnim, vodom oštećenim prostorima, primjerice u zgradama s problemima vlage, na gipsanim pločama, drvu, tekstilu i izolacijskim materijalima. Studije pokazuju da se ova plijesan može pronaći u značajnom udjelu objekata oštećenih vodom.
Izloženost se najčešće događa udisajem mikotoksina, dok su teže infekcije rijetke i uglavnom se javljaju kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.
Što kaže znanost?
Iako postoje indikacije da mikotoksini mogu utjecati na živčani sustav, znanstveni konsenzus još ne postoji. Liječnici upozoravaju da se mentalni simptomi ne smiju automatski pripisivati plijesni bez temeljite medicinske obrade.
Stručnjaci se slažu u jednom, kontrola vlage, sanacija plijesni i zdravi životni uvjeti ključni su za očuvanje zdravlja, osobito kod djece, starijih osoba i kroničnih bolesnika.
