Pukovnik Hrvatske vojske u miru, informatički stručnjak i branitelj Robert Čulina uputio je otvoreno pismo ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek, u kojem traži veću transparentnost i nadzor nad djelovanjem stranih kulturnih centara u Hrvatskoj, posebno onih koji djeluju pod okriljem institucija Republike Srbije u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Vukovaru.
U pismu, poslanom elektroničkom poštom 11. studenoga, Čulina izražava zabrinutost zbog, kako navodi, mogućnosti da se pojedini kulturni centri koriste kao prikriveni kanali za politički utjecaj, prikupljanje obavještajnih podataka ili industrijsku špijunažu.
“Razlog moje zabrinutosti leži u saznanjima da se u bližnjoj i daljnjoj prošlosti ovakav oblik kulturne suradnje koristio i kao mjesto prikrivenog prikupljanja obavještajnih podataka u svrhu destabilizacije društva”, piše Čulina.
Uspoređujući praksu s primjerima iz drugih zemalja, autor pisma navodi slučajeve ruskih, kineskih, iranskih i turskih kulturnih instituta koji su, prema tvrdnjama pojedinih država domaćina, korišteni za političke i obavještajne aktivnosti.
Čulina se u pismu posebno osvrće na djelovanje institucija Republike Srbije, navodeći da su u susjednim državama, poput Crne Gore, BiH i Sjeverne Makedonije, sigurnosne službe upozoravale na političke utjecaje i prikupljanje informacija pod krinkom kulturnih projekata.
Zbog toga ministrici postavlja šest konkretnih pitanja, među kojima su i kako Ministarstvo kulture nadzire programe i financiranje stranih kulturnih centara, postoji li institucionalni mehanizam razmjene informacija s MUP-om, MVEP-om i SOA-om, jesu li programi tih centara javno dostupni i podložni reviziji, te planira li Ministarstvo donijeti jasne smjernice o transparentnosti i zaštiti hrvatskog kulturnog prostora.
“Smisao ovih pitanja nije usmjeren protiv kulturne suradnje, već prema zaštiti integriteta hrvatske kulturne politike i sprječavanju mogućnosti da kulturne institucije postanu instrumenti političkog djelovanja stranih država”, zaključuje Čulina.
Od ministrice Obuljen Koržinek zatražio je javan i argumentiran odgovor, kao i predstavljanje konkretnih mjera kojima bi se osigurao nadzor nad stranim kulturnim centrima u Hrvatskoj.
Otvoreno pismo ministrici kulture, poslano e-mailom
Zagreb, 11. studenoga 2025.
Predmet: Zahtjev za transparentnost i nadzor stranih kulturnih centara u RH
Poštovana gospođo ministrice,
obraćam Vam se kao zabrinuti građanin Republike Hrvatske, branitelj i osoba koja se bavi sigurnošću informacijskih sustava s pitanjima koja se odnose na djelovanje pojedinih stranih kulturnih centara koji su aktivni u našoj zemlji, posebice onih koji djeluju pod okriljem institucija Republike Srbije u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Vukovaru.
Razlog moje zabrinutosti leži u saznanjima kako se u bližnjoj i daljnjoj budućnosti ovakav način „kulturne suradnje“ koristio i kao mjesto prikrivenog prikupljanja obavještajnih podataka u svrhu destabilizacije društva, industrijske špijunaže i slično.
Među poznatijim primjerima istog može se pronaći niz primjera i država koje zlorabe svoje kulturne centre izvan matičnih država:
1. Rusija – Rossotrudničestvo, Ruski centar za znanost i kulturu (RCSC)
2. Kina – Konfucijevi instituti
3. Sad – U.S. Information Service (USIS), Fulbright program, American Centers
4. Francuska – Institut Français
5. Iran – Kulturni centri Islamske Republike Irana
6. Turska – Yunus Emre Instituti
7. Izrael – Kulturne i obrazovne misije (izraelske ambasade i kulturni atašei)
8. Južna Koreja – Korean Cultural Centers
9. SFRJ – kulturni centri i diplomatske misije (posebno u Zapadnoj Europi) često su služili i kao pokrivalo za djelovanje Službe državne bezbednosti (UDBA).
Za naglasiti je djelovanje institucija Republike Srbije kroz „kulturne centre“ izvan matične države od kojih se mogu naći informacije kojima se budi sumnja u mogućnost zlouporabe i to:
1. U zemljama poput Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, sigurnosne službe povremeno su tvrdile da su kulturni i humanitarni projekti iz Srbije korišteni za:
a) politički utjecaj na lokalne Srbe,
b) prikupljanje informacija o lokalnim strukturama moći,
c) koordinaciju s proruskim i prosrpskim organizacijama.
2. U nekim zapadnim zemljama (npr. Austrija, Njemačka, Švicarska), srpski kulturni centri su bili pod nadzorom zbog mogućih veza s BIA-om i nacionalističkim grupama.
Kao što je poznato, kulturna suradnja među državama trebala bi pridonositi dijalogu, razumijevanju i obogaćivanju kulturnog života. No, jednako je važno da takva suradnja bude potpuno transparentna, usuglašena s hrvatskim zakonima i usklađena s interesima Republike Hrvatske a radi povijesnih događanja u zadnjih trideset godina ne bi trebala služiti kao provokacija većinskog stanovništva.
U tom kontekstu postavljam nekoliko pitanja:
1. Na koji način Ministarstvo kulture i medija nadzire programe, financiranje i kadrovski sastav kulturnih centara koji djeluju u RH pod pokroviteljstvom stranih vlada, konkretno Republike Srbije odnosno postoji li „povratna veza“ u odnosu na utrošena sredstva u obliku izvješća o sudionicima i troškovima?
2. Postoji li institucionalni mehanizam nadzora i razmjene informacija između Ministarstva kulture, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova i Sigurnosno-obavještajne agencije u slučajevima kad djelovanje stranih kulturnih centara prelazi okvire kulturne suradnje i zadire u područja političkog utjecaja?
3. Jesu li svi programi i projekti tih centara (u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Vukovaru) javno dostupni te podliježu li reviziji i provjeri izvora financiranja?
4. Možete li javnosti učiniti dostupnim podatke o iznosima i oblicima financiranja organizacija poput Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Prosvjete, uključujući projekte koji se vode kao kulturni, a financiraju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske?
5. Planira li Ministarstvo u skorije vrijeme donijeti jasnije smjernice ili kriterije kojima bi se osigurala transparentnost i suverenost hrvatskog kulturnog prostora, osobito kad se radi o institucijama koje zastupaju interese drugih država?
6. Radi li se sigurnosni nadzor događaja, ljudi i sadržaja u svrhu zaštite nacionalnih interesa RH i mogući utjecaj na revolt građana poglavito braniteljske populacije, ako vrši po kojoj metodologiji?
Smisao ovih pitanja nije usmjeren protiv kulturne suradnje, već u smjeru zaštite integriteta hrvatske kulturne politike i sprječavanja mogućnosti kako bi kulturne institucije postale instrumenti bilo kakvog političkog ili ideološkog djelovanja stranih subjekata na teritoriju Republike Hrvatske.
Očekujem Vaš jasan i argumentiran odgovor te inicijativu Ministarstva da javnosti predstavi konkretne mjere kojima se štiti i nadzire rad stranih kulturnih centara u našoj zemlji.
S poštovanjem,
Robert Čulina, dipl. ing.
