Taksist koji se našao u središtu afere s najskupljom vožnjom u Zagrebu – 1506 eura za svega kilometar i pol – već je ranije bio predmet medijskog interesa. Riječ je o Ivanu Madžaru, vlasniku obrta preko kojeg je naplaćena sporna transakcija Novozelanđanki Carol Cowan, koja je u svibnju boravila u Zagrebu.
Nakon što je slučaj dospio u javnost, Madžar je vratio razliku novca, tvrdeći da je riječ o pogrešci prilikom naplate: “Gospođi je novac vraćen čim sam saznao za grešku. Nisam imao uvida u transakciju”, izjavio je za Dnevnik.hr.
“S popustom 150, a naplaćeno je 1506”
Prema riječima oštećene, taksimetar je pokazivao 185 eura, a taksist joj je “ponudio popust” – 150 eura. Međutim, tijekom naplate putem POS uređaja, transakcija je iznosila 1506 eura. “Unijela sam PIN jer sam vidjela brojku 150 na ekranu, ali mi je kartica vraćena nakon što je već naplaćen znatno viši iznos”, izjavila je Cowan za Jutarnji list.
Dakle, tek kad se u javnosti saznalo za slučaj, na račun joj je vraćena razlika od 150 do 1506 eura.
Slučaj nije jedinstven – već je viđen i ranije
Ime istog taksista, pojavilo se u medijima i početkom lipnja, jedna korisnica javila se redakciji Net.hr, navodeći kako je za vožnju od desetak kilometara platila 110 eura. Dobila je račun s imenom Ivana Madžara, uključujući plastificirani cjenik: start 10 eura, kilometar 20 eura, prtljaga 10 eura.
Madžar tada nije negirao cijene, već ih branio:
“Cijene su legalne. Ministarstvo prometa dozvoljava slobodno formiranje cijena, a ja vozim već devet godina, plaćam sva davanja i imam dvoje djece na studiju. Nitko mi ne može ništa zbog cijena koje sam sam postavio.”
“Ministarstvo prometa dozvolilo je otvorene cijene i svaki privatnik ih ima ima pravo samostalno formirati. Vožnja gospođe bila je oko šest kilometara, sedam u vrh glave. Račun je pravovaljan i utemeljen, s mojim imenom i prezimenom, žigom. Imam završenu višu prometnu školu, visoku D kategoriju vozača, u praksi sam punih devet godina kao taksist, plaćam mirovinsko i zdravstveno”, poručio je tada Madžar.
“Ja imam dvoje djece na studiju i 70 godina. Ja ne mogu voziti po tim cijenama. Da su cijene regulirane zakonski, da je start tri eura, a kilometar na primjer pet – bilo bi suludo da naplaćujem više i da sam pod tim uvjetima naplatio 110 eura, uzeli bi mi licencu. Sad mi ni Državni inspektorat niti itko drugi može išta napraviti zbog ove cijene”, poručio je.
Zakonitost bez etike?
Premda je zakon trenutno omogućava slobodno formiranje cijena, ovakvi slučajevi otvaraju pitanje etičnosti i potrebe za dodatnom regulacijom, osobito u kontekstu zaštite turista i ranjivih potrošača. Madžar tvrdi da inspektorat “ne može ništa” jer su cijene istaknute i naplata obavljena uz račun, ali sve više glasova iz javnosti poziva na promjene u zakonskom okviru.
