Samo dan nakon što je nepoznati počinitelj ostavio stravičnu poruku na spomeniku svih Hrvata banu Josipu Jelačiću, u centru Zagreba nova gnjusna provokacija.
Na crkvi Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu jutros je osvanula poruka: Bez bogova, bez gospodara, bez Thompsona”. Natpis podsjeća na stari pokušaj aktivistica koje su 2009. htjele sličnu poruku staviti na tramvaje, javlja Zagreb.info.
Na natpis su reagirali brojni građani.
“Jel to ona kaj je neki dan lupala po tramvaju i bahatila se vozaču?! Bože pomozi i sačuvaj nas od svih spodoba”, “Hoće li se gradonačelnik Tomašević oglasiti o slanju poruka mržnje”, “Još su i nepismene”, “Kaj radi policija”,
“Sad je riječ o aktivistima. Da je kojim slučajem netko napisao Bog i Hrvati onda bi to bili Ustaše i huligani”
Tragedija u Zvonimirovoj: Montirani proces protiv franjevaca Crkve Majke Božje Lurdske
Crkva Majke Božje Lurdske u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu u poslijeratnim godinama nakon ulaska partizana u Zagreb bila je snažno duhovno središte, prepoznatljivo po nadahnutim propovijedima i aktivnom vjerskom životu. No upravo je ta živost vjere zasmetala komunističkim vlastima, koje su u okviru tadašnjeg obračuna s Crkvom, montirale jedan od najtežih procesa protiv katoličkih svećenika u Zagrebu.
Dana 19. travnja 1947., pripadnici UDB-e upali su u franjevački samostan i uhitili sedmoricu franjevaca, među njima i župnika o. fra Mateja Vodanovića, gvardijana fra Leonarda Bajića te vikara fra Alberta Bukića. Dan kasnije, uhićen je i fra Ante Antić, dok je fra Petar Grabić, tadašnji provincijal, uhićen 13. srpnja iste godine. S njima su u pritvoru završile i tri civilne osobe.
Lažne optužbe i montirani proces
Svrha uhićenja bila je jasna: slomiti utjecaj Crkve i diskreditirati svećenike kao neprijatelje države. U optužnici se tvrdilo da su planirali rušenje državnog poretka, širili protudržavne letke i održavali veze s navodnim emigrantskim zavjerenicima, prije svega s fra Jozom Mikulićem – kojeg su bez ikakvog temelja optužili za unošenje eksploziva i smjernica iz inozemstva za rušenje režima.
Sudski proces bio je u cijelosti montiran. Optuženici nisu imali pravo na obranu, svjedoci nisu bili pozvani, a nijedna točka optužnice nije dokazana. U međuvremenu, ključni svjedok i akter UDB-e, Nedo Milunović, kasnije je pismeno priznao da je proces bio politički motiviran i da fra Jozo Mikulić nikada nije bio u Zagrebu nakon svibnja 1945. Mikulić je umro 2000. godine u SAD-u, a nikada protiv njega nije pokrenut sudski postupak.
Smrtne presude i dugi zatvori
Unatoč nepostojanju dokaza, Presudom od 28. srpnja 1947. godine izrečene su drakonske kazne:
fra Matej Vodanović i fra Serafin Rajić osuđeni su na smrt strijeljanjem, a presuda je izvršena 4. rujna 1947.
fra Jozo Visković osuđen je na 15 godina zatvora, koje je u cijelosti izdržao u Staroj Gradiški
fra Petar Grabić dobio je 14 godina
fra Leonard Bajić osuđen je na 12 godina i umro u zatvoru 17. veljače 1948.
fra Albert Bukić osuđen je na 7 godina zatvora, kažu u Crkvi Majke Božje Lurdske.
Vjera koja je preživjela represiju
Unatoč represiji, samostan nije ukinut, a vjerski život, iako obilježen strahom i patnjom, nastavio se uz pomoć vjernika i snagu zajednice. Franjevačka žrtva ostaje svjedočanstvo vremena u kojem je sloboda vjere bila gušena, ali ne i uništena.
Danas, sa znanjem o istini i nepravdi počinjenoj nad nevinim ljudima, ova priča predstavlja poziv na povijesnu odgovornost, ali i pohvalu ustrajnosti vjere i istine.






