Nekadašnji hrvatski premijer i nekadašnji lider Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ), dr. Ivo Sanader je u organizaciji Večernjeg lista u 19. sati danas, u zagrebačkom hotelu “Esplanade” u sali “Pariz”predstavio svoju knjigu „Doba politike – detuđmanizacija, knjiga 1.“
U uvodnom obraćanju publici, o knjizi su govorili “veteran” HDZ-a Luka Bebić, zatim Goran Gerovac, Dražen Klarić te, dakako i autor knjige, dr. Ivo Sanader.
Na samom početku je dr. Ivo Sanader od strane novinara upitan ima li tremu, obzirom da dugo nije nastupao u javnosti te kriju li se iza ovoga neke druge njegove ambicije?
Dr. Ivo Sanader je odgovorio:”Da, imam veliku tremu, ali ne bih o ambicijama sad govorio nego na kraju kako bi bilo zanimljivije”, rekao je.
Riječ je zatim uzeo glavni urednik Večernjeg lista, Dražen Klarić.
”Ova knjiga je prvorazredni politički esej. Sanader je bio reformator. Uzmimo samo za primjer izjavu ”Hristos se rodi”. Tako je simbolički završio Domovinski rat. Kroz cijeli tekst Sanader kada raspravlja o detuđmanizaciji govori o nadogradnji politike Dr. Franje Tuđmana.
To se očituje u reformskim potezima. Večernji nije imao dileme oko objave ove knjige. On kao svjedok vremena i političar imao je pravo iznijeti svoje viđenje oko ove četiri ključne teme. Znam da će biti kritičara koji će u prvi plan gurati sudske procese, ali bih volio da prije pročitaju i raspravljaju o idejama”, rekao je Dražen Klarić.
”Knjiga ima samo 128 stranica a brdo dobrih i kvalitetnih ideja. Knjiga ima i znanstveni štimung. Radi se o prvorazrenom političkom eseju autora koji je bio izravan akter niza najzanimljivijh djelovanja u povijesti. Nakon što su drugi pisali o potezima Sanadera mislim da je pravo vrijeme da o tim potezima progovori i sam Ivo Snader. Uživao sam čitajući ovaj rukopis i preporučam ga svima”, rekao je Dražen Klarić.
Zapađeni govor održao je i veteran HDZ-a. bivši predsjednik Sabora, Luka Bebić, kojeg je svojedobno u javnosti dr. Ivo Sanader znao u šali zvati i “stranačkim patrijarhom”.
”Sljedeća promocija će biti u većoj sali siguran sam. Prvo bih postavio sebi i svima jedno pitanje. Nisam pisao govor. Ja ću pokušati nešto reći o tuđmanizmui tzv. detuđmanizaciji.
Prvo pitanje koje želim postaviti: ”Da li čovjek koji predvodio HDZ od 2000. do 2009. ima pravo nešto reći o politici ili bi trebalo očekivati šutnju? Nema pravo nitko na šutnju, a poglavito ljudi koji su sudjelovali velikim učinkom i djelom u političkom životu Hrvatske od 90-tih do 2009. Ima li pravo reći svoje mišljenje čovjek koji je preko 6 godina bio premijer. To bi bilo onako pitanje koje bi svi mogli preispitati iz toga izvući odgovor”, rekao je Luka Bebić.
Potom se novinarima i uzvanicima u prepunoj sali “Pariz” hotela “Esplanade” obratio i sam autor knjige, dr. Ivo Sanader.
”Najprije ću pojasniti zašto imam tremu. Naravno da nemam tremu, ali imam duboko poštovanje prema vama koji ste došli ovdje. Pokazujete dozu građanske kuraže, ali pokazujete da u RH postoji vrlo jako zanimanje za politiku. Politika je možda na zlu glasu. Ali neopravdano, to je dužnost služenja našem narodu.
Naravno da se ne vraćam u politiku, ali naravno da ću pisati o politici.
Htio sam na jedan drugačiji način napisati knjigu o politici, a neke teme su i danas aktualne. Neke teme će ostati stalno na dnevnom redu. Kao tretman nacionalnih manjina. Oni su dio nacije i društva. Oni su politički Hrvati. Tom gestom smo tada napravili naprosto smo izvukli jedan dio hrvatskog korpusa iz geta i kazali da poštujemo njihovu drugost.
Da poštujemo što Božić slave na svoj dan. Naprosto poštujemo svakoga i te riječi ”Hristos se rodi” je civilizacijski pozdrav ali je tada izazvao potrese. Ništa posebno ali toliko povijesno. Na to sam posebno ponosan jer smo kroz takve geste… Bilo je u našim redovima ljudi koji su kazali pazi u Istra je opasna.
Mi ne možemo kad govorimo o manjinama ne možemo ih se bojati. Manjine su naše bogatstvo. Jer kad nemaš drugoga s kojim se možeš usporedit onda nisi ni svjestan što si ni tko si. Mi se samo tako možemo dobro vidjeti. Ja ne zaboravljam ni da smo imali krvav Domovinski rat u kojem smo bili žrtva, ali smo pobijedili i zato se ne smijemo bojati manjina pa ni srpske manjine”, kazao je Sanader.
”Ova knjiga je glas protiv kultiviranog neznanja i argumente moramo sučeliti. Ovo je moj prilog tome. Bude li odjeka u javnosti bit ću zadovoljan i ja i moji izdavači. Naravno da je meni najvažnije da se rehabilitiram, ali si ne mogu dopustiit da ne kažem što je bilo od 2000. do 2009. Ne vraćam se u politiku ali se vraćam u političko pisanje”, rekao je dr. Ivo Sanader.
Sanaderova knjiga „Doba politike – detuđmanizacija, knjiga 1.“ obiluje vrlo zanimljivim podacima, piše o detuđmanizaciji u vrijeme dok je dr. Ivo Sanader bio hrvatski premijer, dakle o detuđmanizaciji koja to i nije bila, barem ne onakva kakvom su je neki zlobno i neobjektivno u medijima i van njih predstavljali i komentirali. Dakako, knjiga piše i o reformama u HDZ-u, o suradnji s trubunalom u Den Haagu (MKSJ), o odnosima tadašnje hrvatske Vlade premijera dr. Ive Sanadera spram svih manjina u RH, o ZERP-u (Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu), itd., ali, od svega, mišljenja sam kako je iz Sanaderove knjige posebice važno iznijeti sljedeći dio, makar se cijela knjiga čita u dahu, obzirom da vrvi podacima koje šira javnost ne zna, niti je do danas mogla znati:
” I… SASVIM NA KRAJU
Držim da nevjerojatna inflacija diskursa o detuđmanizaciji u proteklih deset-petnaest godina te agresivnog forsiranja mitologema koji se kod nekih pretvorio u ideologem ispražnjena ili krivotvorena sadržaja iskazuje izostanak svake politički relevantne refleksije, da je, nadalje, ona neproduktivna – ako ne i kontraproduktivna – za političku kulturu u zemlji. A to je pak faktum koji može negativno utjecati na njezinu budućnost. Stoga ovaj tekst nije potaknut drugim motivima doli činjenicom da je posrijedi pojava kojoj se valja oduprijeti i konstantno je prokazivati kao politički nekorisnu, pače štetnu. Jer, ne oduprijeti joj se ili je prešutjeti (qui tacet consentire videtur, lat. “Tko šuti, slaže se.”) znači priznati poraz politike, znači podržavati gubitničku paradigmu. To je jednom trebalo reći, i obrazložiti, pa ovaj tekst, rečeno je, ima svrhu da pridonese ozbiljenju političke rasprave u zemlji i da se odupre već spomenutom trendu kultiviranja neznanja. Pritom se, parafrazirajući ruskog filozofa Nikolaja Berdjajeva, koji je tako govorio o nacionalizmu, valja nadati da narativ o detuđmanizaciji nije isključivo emocionalna pojava jer bi u tom slučaju svi intelektualni argumenti u sporu s njim bili nemoćni. No, ni tada ne bi trebalo odustati jer bi odustajanje bilo slično slučaju iz parabole o putniku na kolodvoru koji ustvrdi da vlak koji stiže vozi u krivom smjeru, prema neizbježnoj nesreći, i onda se, unatoč tomu, popne u nj i mirno ode u vagon – restoran”.
Nakom autorovog obraćanja, svi nazočni su od strane organizatora promocije Sanaderove knjige „Doba politike – detuđmanizacija, knjiga 1.“ pozvani na piće, te je dr. Ivo Sanader krenuo s potpisivanjem knjige i potom svim medijima davao izjave.
Nakon završetka predstavljanja knjige, dr. Ivo Sanader je u društvu Vladimira Šeksa, Luke Bebića te ostalih otišao na terasu hotela “Esplanade” popiti piće. (autor: Theo Ljubić)
