Bivši ministar tzv. SAO Krajine traži saborsku mirovinu, a za pravo mu je dao – Ustavni sud Republike Hrvatske!
Savan Grabundžija (68) mogao bi uskoro uživati u hrvatskoj saborskoj mirovini, piše Jutarnji list.
Bivši ministar prometa i veza u vladi tzv. SAO Krajine, a danas proizvođač i monter PVC stolarije u Pančevu te član Vučićeva SNS-a Savan Grabundžija (68) mogao bi uskoro uživati u hrvatskoj saborskoj mirovini.
Kao zastupnik SKH-SDP na pragu demokratskih promjena devedesetih godina Grabundžija je izabran u Vijeće općina Sabora RH, koje je tada okupljalo predstavnike svih lokalnih jedinica.
Njime je predsjedao Slavko Degoricija, a saziv je trajao od 30. svibnja do 7. rujna 1992. godine, piše Jutarnji list.
Grabundžija je, zajedno s pripadnicima srpske nacionalne manjine, prestao dolaziti na sjednice u prosincu 1990. godine, a formalno je napustio ovo Vijeće 31. siječnja 1991. godine pisanom odlukom te se pridružio političkim strukturama okupacije.
Kako stoji u odluci Ustavnog suda predmet se vraća Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ponovni postupak.
– Utvrđujući ispunjava li podnositelj uvjete za zastupničku mirovinu (obnašanje zastupničke dužnosti dulje od polovice vremena od vremena trajanja zastupničkog mandata propisanog Ustavom), upravna tijela i upravni sudovi utvrdili su (riječima prvostupanjskog tijela) da je “podnositelj izabran za zastupnika u Vijeće općina Sabora Republike Hrvatske u sazivu koji je trajao od 30. svibnja 1990. do 07. rujna 1992.”. Međutim, upravna tijela i upravni sudovi su, unatoč tome, utvrdili da podnositelj nije obnašao dužnost zastupnika u zakonom propisanom razdoblju 6 slijedom čega ne ispunjava uvjete za priznanje zastupničke mirovine. Pritom su ocjenu ispunjava li podnositelj zakonom propisani uvjet za zastupničku mirovinu vezali isključivo uz (ne)sudjelovanje podnositelja u radu Sabora (prisustvovanje sjednicama).
Obrazloženja osporenih presuda upravnih sudova svode se samo na potvrđivanje navedene ocjene upravnih tijela, ali ni sudovi ni upravna tijela pri tome ne razlikuju konzumiranje dužnosti od obnašanja dužnosti zastupnika te tako neprisustvovanje podnositelja sjednicama Hrvatskog sabora izravno vezuju za obnašanje dužnosti. Drugim riječima sva navedena tijela i sudovi smatraju tu činjenicu (odsustvo sa sjednice) neposredno vezanom za samu dužnost zastupnika i u skladu s time za sva prava i obveze koje iz toga proizlaze. Za takvu svoju ocjenu, međutim, nadležna tijela i upravni sudovi nisu iznijeli nikakve razloge. Nisu obrazložili zbog čega su, pored očitovanja Hrvatskog sabora o razdoblju obnašanja zastupničke dužnosti podnositelja, odredbu zakona koja uvjetuje obnašanje dužnosti u određenom vremenskom trajanju vezali isključivo uz činjenicu (ne)sudjelovanja podnositelja u radu Sabora, konkretno uz (ne)prisustvovanje sjednicama Sabora.
Ovo tim više što mjerodavni zakon izostanak sa sjednica Hrvatskog sabora ne propisuje kao razlog prestanka mandata, a sam Hrvatski sabor je svojom potvrdom utvrdio da je podnositelj obnašao dužnost zastupnika u Saboru Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992. (prvi saziv Sabora), dakle 2 godine, 3 mjeseca i 8 dana. Ustavni sud utvrđuje da nije dostatno samo se pozvati na pojedine odredbe mjerodavnog zakona nego se moraju obrazložiti razlozi na temelju kojih je utvrđeno da se oni (ne)primjenjuju u konkretnom slučaju, piše u odluci Ustavnog suda.
Odluka ustavnog suda je OVDJE
