“Ogromna popularnost preko noći i sve te curice koje vrište, to je mene jako traumatiziralo”, kaže Alen Vitasović.
Glavni gost HTV-ove emisije “Nedjeljom u 2” bio je pjevač Alen Vitasović. U emisiji govorilo se o ljudima koji su pali, digli se, otvoreno progovorili o problemima i svojim primjerom mogu poslužiti nekim drugim ljudima da ne rade iste greške.
Vitasović je rekao kako gleda ljude koji žive relativno monotonim životom, piše HRT.
– Kod mene je bilo sve samo ne monotono. To je bilo turbulentno i ludo. To su godine i godine abnormalno svega – noćni život, glazba od samog djetinjstva, škola i puno obveza, nikad mira. Mislim da me to očvrsnulo i napravilo žilavijim. Možda zato izgledam vitalno, iako nisam baš “vitalac”. Mogla bi biti koja bora manje jer sam stvarno dosta toga prošao, lijepih i ružnih stvari. Svaka bora radi svoje. Ne bih mijenjao ništa. Neke sitnice bih mijenjao, ali generalno to sam ja, rekao je.
“Harmonika je bila moj prvi instrument”
Smatra kako je genetika odradila svoje kod odabira sviranja harmonike. Alen je počeo svirati lijevom rukom harmoniku, poput svog oca koji je također svirao lijevom rukom harmoniku.
– Stric mi je kupio prvu harmoniku. Čim sam je primio u ruke, odmah sam je znao svirati. Ništa virtuozno, već jednostavne pjesme. Mama je počela plakati te rekla kako je čitav život trpjela muža, a sad će joj sin biti glazbenik. Ne da sam išao u glazbene vode, nego sam još u glazbi. Harmonika je bila moj prvi instrument. Kasnije sam krenuo s klavijaturama i prvi bendovi, rekao je.
Odličan učenik
Prisjetio se školskih dana te rekao da je bio miran učenik u školi, a kaže da je i danas miran.
– Bio sam odličan učenik, išao sam pješice svaki dan u osnovnu školu po makadamu 3 kilometra. Kasnije sam krenuo u osnovnu glazbenu školu u Pulu. Cijeli dan sam bio u autobusima, a još sam bio dijete, dodao je.
Istaknuo je kako je znao da će biti glazbenik i ponosi se time. Žao mu je da nije profesor glazbene kulture u nižim razredima te da ih podučava svojim iskustvom i znanjem.
“Nikakve koristi od diskografije nemam”
Svira klavijature, klavir, saksofon, flautu, gitaru i bubnjeve, ali na koncertima uzima druge instrumentaliste. Odsvirao je sam u studiju 90 posto svojih aranžmana, za više od 200 pjesama. Dodao je kako se od ZAMP-a ne može živjeti.
– Ja nisam autor. Ja sam interpretator i aranžer. Normalnih CD-a više i nema, imaš YouTube gdje odmah ljudi skinu tvoje pjesme. Nikakve koristi od diskografije nemam. Korist je izbaciti svako toliko neki hit i s time potaknuti publiku da na koncertu dobiješ honorar. Ove godine slavim 30 godina Alena Vitasovića, a 45 godina na pozornici, rekao je.
“Bili smo taman pripiti za napraviti takvu vrstu pjesme”
Na Radio Puli upoznao je Livija Morožina koji je radio u marketingu, a kasnije su surađivali.
– Rekao je da ima neku pjesmu i da je snimimo. Trebala je ići na neki omladinski festival. Pustili smo je na radiju jer smo imali privilegiju da radimo na radiju. Počeli su zvoniti telefoni i danas je to povijest – Ne moren bez nje. Bili smo taman pripiti za napraviti takvu vrstu pjesme. Nismo ni gitaru stigli snimiti jer smo opet išli u bar, rekao je.
Na Splitski festival došao je s autobusom kao autsajder.
– Bilo je polufinale i finale, znao sam da ću biti zadnji. Kupio sam za drugi dan povratnu kartu. Pokojni Zdenko Runjić rekao mi je da sam dobio polufinalnu večer, a krenuo sam već spavati. Ostali smo još jedan dan i tamo smo osvojili Split. I to kao jedini pjevač u povijesti koji nije iz Dalmacije, naglasio je.
Kaže da je sve krenulo od njegove male sredine.
Centar showbiz moći i glazbe je u Zagrebu i Splitu. Nikoga ne znaš, postoje klanovi. Ja sam iz skromne obitelji koja je skromno živjela. Nisam ni razmišljao da ću nešto postići, kao što se meni kasnije dogodilo. Glazbenik sam u srcu i uvijek sam maštao. Pratio sam svjetsku glazbu i gledao kad bih ja mogao biti takva zvijezda. Na kraju sam ispao dosta solidna zvijezda što se tiče Hrvatske i susjednih država. Livijo mi je rekao da sam trebao završiti neki fakultet i ili žestoki tečaj da se snađem u onome što je mene snašlo. Iz jednog sela, odjednom si u Lisinskom. To sam gledao samo na televiziji. Gledao sam Terezu Kesoviju, Radojku Šverko i Olivera, a sad Alen Vitasović s 10 pjesama napunio Lisinski. Puno novinara, putovanja, izgubljene noći, ogromna popularnost preko noći i sve te curice koje vrište, to je mene jako traumatiziralo. Koliko mi je u tom trenutku bilo drago, toliko sam bio slomljen čovjek. Alkohol ne bih nikome preporučio, ali to me držalo na površini gdje si bez menadžera i nepripremljen, rekao je.
Istaknuo je kako mu je sad lakše nakon 30 godina.
– Onda su svi odmjeravali svaku moju riječ. Ponašao sam se normalno, nisam ništa glumio. Ogromne greške su to bile, ne samo zbog alkohola, nego zbog neodgovornosti i neprofesionalnosti. Ipak su to neki režimi i puno godina mi je trebalo da dođem k sebi. Alkoholizam je s godinama jako nezgodan. Pada tolerancija prema alkoholu. Sve više te gazi. Piješ manje, a on te više ubija, naglasio je Vitasović.
“Svi te nude pićem prije i poslije svirke i nikad kraja”
Naglasio je kako je sa sela, a na selu se pilo.
– Kad su počele prve svadbe i svirke, popila se koja bevanda. To je i genetski, ali i cijela Istra je poluvesela. Krećeš se u društvu, svi piju oko tebe, gubiš noći, stalno čuješ zvonjavu čaša i jednostavno uđeš u taj ritam i počneš piti. Mlad si i nekako to izdržiš. U svijetu kad sam svirao, popilo se kao što se danas ljudi znaju proveseliti. Kad je krenula popularnost postale su neke traume. Trebala mi je nešto više da to smirim. Ublaži se trema, dobiješ snagu i hrabrost jer treba izaći pred tisuće ljudi i nešto reći. Svi te nude pićem prije i poslije svirke i nikad kraja. Svaki dan si na drugom mjestu i to se zarola i jako se teško vratiti, prisjetio se.
“Uvijek ću biti stigmatiziran kao alkos”
Istaknuo je kako se alkohol reklamira u medijima i to je kao društveno u redu.
– Javna sam osoba koja je priznala problem s alkoholom i to se kod mene zna. Uvijek ću biti stigmatiziran kao alkos, dok neki iza mene padaju po podu ili cesti, za njih ne zna nitko. U državi je puno slučajeva koji se ne liječe. Ja sam na vrijeme odlučio stati tome na kraj, rekao je te nastavio:
– Nagli uspjeh me potaknuo da više pijem. Taj način života i bilo je tu privatnih stvari. Teški sam emotivac, a tu su bile depresije. Ona je sad prošla. Četiri puta sam bio na liječenju na Rabu. Nitko me nije tjerao. Uz par prijatelja i obitelj tako smo odlučili. Rekli su mi da mučim sebe, njih i posao ne ide kako treba, da sam neodgovoran i da mi je zdravlje narušeno. Nakon svakog povratka sam rekao – nikad više, rekao je.
Istaknuo je kako nikad nije imao apstinencijsku fizičku krizu.
– Znalo je biti jedan dan, pa već drugi dan nije ti ništa. Nikad nisam išao tamo drhteći, išao sam po pomoć. Tamo psihijatri i psiholozi imaju svakodnevna predavanja o alkoholu, sve je smireno, a imaš i fizičke aktivnosti. Družiš se s ljudima, podijeliš iskustva. To je bijeg iz džungle koja te čeka vani. Lako je biti unutra, onda izađeš i vidiš koji su vani luđaci te kako je puno zlih ljudi. Znaju se rugati, a gori su od tebe. Onda opet ideš u borbu, imaš novi koncert, opet dođeš u pet ujutro, nisi dobar za obitelj, spavaš, ništa ne jedeš, pa ti nešto netko broji, pa te provociraju. To sve utječe na tebe. Izdržiš neko vrijeme, onda opet uzmeš tu prvu čašu koja je fatalna. Obitelj je najviše patila zbog mojeg pijenja. Najviše mi je žao djece. Puno godina kad sam trebao biti s njima, od vrtića i školovanja nije me bilo. Bio sam prisutan, pretpostavljam da sam dobar otac, tako barem djeca kažu. Žalim za propuštenim vremenom što nisam malo više dao djeci. Sad pokušavam nadoknaditi, rekao je Vitasović.
Tanka crta
Rekao je kako postoji rizik da za pola sata počne piti jer to je u njemu.
– Meni je to kronična bolest koja se može kontrolirati i liječiti na određen način. Ja sam liječeni alkoholičar. Ne smijem ništa piti. Ako pijem, onda ću se napiti i bit će još gore. To je jako tanka crta i nikad neću biti izliječen. Kod mene uvijek postoji opasnost. Užasnut sam, ali svjestan toga. Taj neki strah i svjesnost toga drži me da sam sad u dobrom stanju. Ne mogu obećati sebi ni nikome da se to sutra neće dogoditi, rekao je.
Naglasio je kako u početku ništa nije skrivao, a medijima su stvari iz njegovog privatnog života bile zanimljive.
Kad sam priznao da imam problem, više im to nije zanimljivo. Onda traže brak, djecu i neke ekscese. Ne mogu ti ništa naći i onda više nisi zanimljiv. Neki pjevači prisutni su medijima samo zbog skandala, istaknuo je.
Unazad godinu dana našao je mir.
– Imam bend, ima puno koncerata i smirio sam se. Pogledao sam smrti u oči, imao problema sa zdravljem, i rekao – imaš 55, 56 godina, daj si barem 10-15 godina konačno da uživaš. Cijeli život sam bio pod nečim – bendovi, školovanje, noćni život, vojska, sviranje vani, popularnost, pa osnovati obitelj, napraviti kuću, odgojiti djecu, uvijek neki pritisak. Sad više mislim o sebi, rekao je Vitasović, piše HRT.
