Budimir Lončar preminuo je u 101. godini života.
– Budimir Lončar, diplomat, partizan, svjetski državnik, moj prijatelj, preminuo je danas u Preku, mjestu u kojem je rođen 1. travnja 1924. – objavio je u nedjelju hrvatski povjesničar Tvrtko Jakovina, koji je autor Lončarove biografije ‘‘Budimir Lončar: od Preka do vrha svijeta‘‘.
Kako Antena Zadar saznaje od stanovnika Preka, Lončar je pronađen mrtav u moru, nakon čega su očevici odmah pozvali Hitnu pomoć i policiju. Navode da se ispituju okolnosti događaja koji je zaprepastio mještane, jer je diplomat i u 101. godini bio izuzetno vitalan.
Lončar je bio bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat. Poznat je kao posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije, posebni izaslanik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za Pokret nesvrstanih i savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika (Stipe Mesića i Ive Josipovića).
Rezolucija 713 Vijeća sigurnosti UN-a
Vijeće sigurnosti, 25. rujna 1991. donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”. U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.
“Svrgavanje neofašista”
Već 1. listopada Srbija koristi embargo – šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA zatvara obruč smrti oko Vukovara. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva aviona JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.
Embargo je tada za RH zapravo značio smrtnu presudu, pisao je Večernji list na 15. obljetnicu donošenja embarga.
Vlada Franje Gregurića, 27. rujna 1991. donosi zaključak kojim se »ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku.« Zaključak nastavlja: »Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. (…) U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske, stoji na Wikipediji.
