Ponekad, briga o izgledu vlastitog tijela može prijeći granicu normalnog te je riječ o problemu s mentalnim zdravljem.
Tjelesna dismorfija, odnosno tjelesni dismorfni poremećaj je stanje koje negativno utječe na mentalno zdravlje zbog toga što se osoba iznova i pretjerano brine oko svog fizičkog izgleda. Može se prepoznati po nekoliko znakova, a tretira se psihoterapijom.
Što je tjelesna dismorfija?
Osoba koja pati od tjelesne dismorfije se jako fokusira na navodne fizičke nepravilnosti koje ima, a koje su, u većini slučajeva, minorne te ih druge osobe rijetko primjećuju ili ih uopće ne primjećuju.
Ljudi bilo koje dobi mogu patiti od tjelesne dismorfije, ali najčešća je kod mlađe populacije. Pogađa i muškarce i žene.
Bitno je napomenuti kako tjelesna dismorfija ne znači da ste tašti ili opsjednuti sobom. Riječ je o mentalnom stanju koje može biti vrlo uznemirujuće i imati veliki utjecaj na vaš život, navodi Mirror.
Osobe koje pate od ovog mentalnog stanja mogu razviti simptome depresije i anksioznosti, dok u ekstremnim slučajima može doći do samoozljeđivanja ili čak misli o samoubojstvu.
Ne zna se što točno uzrokuje tjelesnu dismorfiju, ali stručnjaci ukazuju kako može biti povezano s kemijskom neravnotežom u mozgu ili traumatičnim iskustvom iz prošlosti.
Prema nekim istraživanjima, postoji i genetska komponenta, zbog koje će određeni pojedinci razviti tjelesnu dismorfiju, ako u obitelji imaju nekoga tko pati od ovog stanja, ali i od opsesivno kompulzivnog poremećaja ili depresije.
Simptomi tjelesne dismorfije
Tjelesna dismorfija često se, osim na mentalno zdravlje, zna odraziti i na fizičko zdravlje, a očituje se kroz brojne simptome, odnosno ponašanja.
Ta ponašanja uključuju:
neprestanu brigu o određenom dijelu tijela (osobito o licu)
uspoređivanje fizičkog izgleda s drugima
neprestano gledanje u ogledalo ili izbjegavanje ogledala u potpunosti
neprestani pokušaji prikrivanja određenog “nedostatka” – na primjer, dugo vrijeme češljanja kose, šminkanja ili biranja odjeće
Liječenje tjelesne dismorfije
Baš kao i druge poremećaje koji su povezani s mentalnim zdravljem i tjelesnu dismorfiju je potrebno liječiti kako bi osoba imala što kvalitetniji život.
Pomoć je bitna jer simptomi vjerojatno neće nestati bez liječenja i mogu se pogoršati.
Prvi korak k tome je obraćanje liječniku koji osobu može uputiti psihoterapeutu koji će potom odrediti prikladnu terapiju.
Ako su simptomi koje osoba osjeća relativno blagi, trebala bi biti upućena na vrstu terapije razgovorom koja se zove kognitivno bihevioralna terapija.
Ta će se terapija sastojati od onoliko razgovora sa psihoterapeutom koliko je potrebno da se smanji razina anksioznosti te pokaže određena vrsta napretka.
Ovisno o težini simptoma, osobi se mogu pripisati i određeni lijekovi poput antidepresiva, prenosi n1.
