Osmero optuženih Hrvata za trgovinu djecom čeka u Zambiji suđenje na slobodi. Dok ih hrvatske vlasti bezpogovorno brane, njihov pozicija pred zambijskim pravosuđem nije obećavajuća.
Prije nekoliko dana predstavnik zambijskih vlasti je na sjednici UN-ova Odbora za prisilne nestanke u Ženevi izričito naveo da su dokumenti o usvajanju djece bili krivotvoreni. Predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak od početka izbijanja afere tvrdi da je riječ o trgovini djecom s kojom su bili upoznate i hrvatske institucije, ali ništa nisu učinile da se to prekine, piše Teleskop.
Kako komentirate izjave državnog tajnika iz Zambije?
Ništa posebno. Ja sam na isti način govorio i za hrvatsku javnost. Dakle, očigledno je da je riječ o skupini organiziranih osoba u sprovođenju transgraničnog kriminala s djecom. Drugo, važno je naglasiti da se taj skup na kojem je govorio zambijski državni tajnik dogodio ne u Zambiji nego u sjedištu UN-ovog Odbora za prisilne nestanke u Ženevi i to na međunarodnoj konferenciji. To samo potvrđuje da je Hrvatska doživjela ozbiljan međunarodni politički šamar. To će tako dugo trajati dok se Hrvatska ne otrijezni i doista ne prestane s manipulacijama osnivanjem komisije koja neće otkriti ništa. Dakle, kao što je rekao Winston Churchill, ako hoćeš gurnuti problem pod tepih, osnuj komisiju. I to se kod nas dogodilo. Mi i dalje ne znamo koliko je djece iz afričkih zemalja, a to su Etiopija, Botswana Kongo došlo u Hrvatsku. Koliko je djece došlo ovim pravcem, a koliko je djece došlo preko našeg konzulata u Francuskoj, s obzirom na to da je za Kongo nadležno naše veleposlanstvo u Parizu.
S obzirom na to da je premijer Plenković bio zamjenik veleposlanika u Parizu između 2005. i 2010. godine, je li on po svojoj funkciji mogao znati da se usvajaju djeca iz Konga?
Ja vam to ne znam.
Kako tumačite to da su hrvatske vlasti naivno ili možda jako smišljeno stale u obranu uhićenih Hrvata u Zambiji? Brane ih pod svaku cijenu.
Nije to naivno, to je smišljeno. Još uvijek nismo saznali koji su suci donosili rješenja u Hrvatskoj, koji sudovi i kakvu su odgovornost snosili suci koji su donosili odluke, a oni moraju snositi posljedice jer nigdje nema košuljice spisa u kojima se čuvaju dokumenti o posvojenju. Postoji međunarodna obveza po kojoj to moramo imati i čuvati.
Što bi po vama sada trebale napraviti hrvatske vlasti? Od premijera i predsjednika pa sve do ministra pravosuđa i socijalne skrbi?
Postavljam pitanje što rade naše službe. Poznato je da se dijelu djece gubi svaki trag. I to u vrhu Ministarstva unutarnjih poslova znaju. Ja to pouzdano znam. Zašto šute?
Znači Vi imate informacije da se gubi trag nekoj djeci koja su došla u Hrvatsku?
Tako je. Ja o tome govorim već više od mjesec dana.
Kako tumačite to da ne samo politički nego da i medijski establišment nevoljko piše o ovoj aferi? Nekako bi najviše voljeli da se o ovome uopće ne govori.
To se pitanje neće zatvoriti dok se ne ispuni zahtjev koji su postavili članovi Saborskog odbora za obitelj i to su podržale sve stranke koje su na političkoj sceni. Oni su zatražili da se izvrši revizija svih posvojenje djece iz Afrike u Hrvatsku.
Vidimo da je ministar socijalne skrbi Piletić to izričito odbio.
Pa tko je na vlasti? Sabor ili ministar?Pitanje je samo zašto Odbor za obitelj nije proslijedio taj prijedlog Saboru da se o tome glasa.
Što se želi sakriti?
Kapilarna povezanost pojedinaca sa strukturama vlasti. Prije svega s Ministarstvom vanjskih poslova, ali i s Ministarstvom unutarnjih poslova. Riječ je o ozbiljnim novcima.
Predsjednik Vrhovnog suda na sramotu kaže za ovih osmero optuženih Hrvata da su oni su naši ljudi. Oni nisu naši ljudi, oni su hrvatski državljani. Ako budu osuđeni za to kazneno djelo, onda su oni hrvatski kriminalci. Kao i svaki drugi kriminalac koji je osuđen za kazneno djelo.
A zašto oni i za djecu kažu da su naša djeca, a sada vidimo da zambijske vlasti tvrde da su dokumenti krivotvoreni.
Pa o tome je riječ. Ako se krenu provjeravati svi dokumentij, onda žalim tu djecu i te roditelje zbog toga što će to za njih biti veliki šok. Prvo je za djecu veliki šok dolazak u Hrvatsku i adaptacija na novu sredinu. Pogledajte koje probleme imaju strani radnici kada dolaze u Hrvatsku. A pogotovo stoga što su ta djeca većinom s francuskog govornog područja, a francuski ovdje gotovo nitko ne govori. Zamislite kakve muke imaju djeca da se prilagode novim uvjetima.
Druga stvar, postoji nešto što se zove genetsko pravo. U djeci se sakupljaju svi tragove naših predaka. I sada kad sve to eksplodira pitanje je što će biti s djecom. Ali, ono što je najvažnije, djeci se mora pružiti puna zaštita da ne budu žrtve sredine u kojoj žive. Svi govore o tome da su posvojena djeca hrvatski državljani, ali ako su dokumenti falsificirani, onda oni nisu državljani Hrvatske nego su i dalje državljani Konga.
Kakva je po Vama bila uloga Marijine farme koja je naprasno ugašena kada je izbila afera?
Moram Vas upozorit, a to vjerojatno znate, da u Africi postoji aktivnost Katoličke crkve koja se zove Marijini obroci. Nije slučano da je gospođa Ivaniš izabrala da se njezina udruga zove Marijina farma. Ako gledate njezin propagandni plakat, tamo se pojavljuju slike neke djece na kojima piše Jean, Pierre ili ne znam kako. Pa to je kao prodajni izlog. Pa to je kao da su napisali: izaberite dijete! Mene zanima je li Marijina farma imala bilo kakve veze s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj ili tamo u Kongu? To je važno zbog toga što je i Marija Ivaniš posvojila dijete iz Konga.
Zanimljivo je da je šef tog sirotišta iz kojeg su se posvajala djeca bio partner Marijinoj farmi. A on je u bijegu.
On se vjerojatno krije negdje u Africi. Naći će oni njega. Pravda je spora, ali će njega naći. Kako to da još uvijek nismo saznali gdje studira njegova kćer i kako je dobila stipendiju? Govori se da je ona u Splitu, ali ja mislim da je ona u Rijeci, piše Teleskop.
Čičak o Milki Planinc i Možemo: Oni su kao paradajz, zeleni, crveni a na koncu pocrni
