Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić poslao je otvoreno pismo Ranku Ostojiću, a u nastavku ga prenosimo u cijelosti.
“Poštovani gospodine Ostojiću!
U sindikatima ne možemo biti ravnodušni spram događanja u Socijaldemokratskoj partiji barem u onom dijelu koji se tiče pitanja socijalne pravde, socijalnog dijaloga i odnosa sa sindikatima. Pretpostavljam da Vam je, kao nominalnom socijaldemokrati, jasno zašto je to tako.
Obraćam Vam se javno zbog Vaših izjava protekli tjedan povodom najave kandidature za predsjednika SDP-a.
Htio bih Vas upozoriti da nije moguće tvrditi da će pod Vašim vodstvom SDP biti lijeva i socijalno orijentirana stranka, da ćete se vratiti socijalnim pitanjima pa i sindikatima, a istovremeno tvrditi da je Zoran Milanović bio veliki političar, državnik čiju ćete socijaldemokratsku politiku nastaviti. Naime, Zoran Milanović nije bio socijalni demokrata. Sam sebe je nazivao liberalom, kalvinistom, konzervativnom glavom, a u zadnje vrijeme samo što se nije nazvao i hrvatskim nacionalistom.
Unatoč takvog galimatijaša u njegovoj glavi, možda će netko misliti da je bio veliki u realizaciji konkretnih političkih ciljeva. Međutim, gospodine Ostojiću, u funkciji ostvarenja političkog cilja veliki političar okuplja, mobilizira i povezuje sve ljude koji mogu cilju pridonijeti i smanjuje broj onih koji bi mogli odmoći.
Zoran Milanović radio je suprotno. Budući da je bauljao u eklekticizmu političkih vrijednosti nemoguće mu je bilo artikulirati velike ciljeve koji odgovaraju nacionalnoj situaciji, nije bio u stanju prebaciti težište društvenih preokupacija na najveće probleme većine hrvatskih ljudi. U okolnostima emocionalnih i socijalnih deficita, izostanku potrebnih socijalnih i ekonomskih znanja, ili, jednostavnije, uslijed nezrelosti za ozbiljnu politiku, lik i djelo Zorana Milanovića postali su politički cilj sami za sebe, i njemu i stranci. Narcisoidno dokazivanje vlastite superiornosti odvijalo se preko leđa običnih ljudi. Svako malo, zajedno s Karamarkom, spuštao je razinu hrvatskog političkog diskursa. A okolina oko njega, koju si je formirao netolerancijom spram drugačijeg mišljenja, održavala ga je devet godina. Ona je postala nalik na njega samoga, ispražnjena od socijaldemokratske dimenzije.
Naštetio je vlastitoj stranci, ali i socijalnoj demokraciji, zbunjujući ljude i birače, kojima nije omogućio jasnu orijentaciju naspram vlastitih interesa i pripadajućih političkih koncepcija.
Sve ljude sklone socijalnoj demokraciji sigurno zanima hoćete li i Vi biti tako veliki političar, ako dobijete izbore, te kao i Milanović pokidati sve komunikacijske kanale u zemlji i stranci, smjenjivati, izbacivati, podcjenjivati, vrijeđati, podmetati, ignorirati…ukratko odbijati umjesto okupljati.
Hoćete li i Vi, baš kao i on, socijalnu pravdu unaprjeđivati politikom smanjenja cijene rada u cijeloj zemlji, voditi ekonomsku politiku stiskanja remena, uslijed toga smanjivati proizvodnju, tako povećati udio javnog duga, siromaštvo i nejednakosti u zemlji.
Gospodin Milanović nije vodio politiku u korist narodne većine, u polit-ekonomskom i socijalno-ekonomskom smislu vodio je politiku neoliberalnih dogmi bezrezervno slušajući zahtjeve eurokrata, a onda na manje važnim pitanjima glumatao nekakav otpor Briselu. Hoćete li i Vi biti tako neovisni?
Milanovićeva politika produljila je krizu, niste se bili u stanju s njome nositi i nanijeli ste neprocjenjive štete stotinama tisuća običnih ljudi. Uzeli ste im najdragocjenije – nadu. Tek je dolaskom Lalovca nastupila pozitivna promjena, ali u Milanovićevoj glavi to nije bilo zbog promjene ideja već zbog nadolazećih izbora.
“Najavljujete poboljšanje odnosa sa sindikatima. Hoćete li to raditi potkopavanjem sindikata i zloupotrebom medija koji su vam skloni?”
Socijalnim demokratima stalo je posebno do demokracije. Hoćete li i nju unaprjeđivati kao vaš veliki političar, tako da se protivite referendumima građana? Hoćete li unaprjeđivati moral u politici na način da na vlasti radite sasvim suprotno od onoga što ste zagovarali u oporbi? Socijalni demokrati staraju o vladavini prava. Hoćete li imati dva mjerila pri tome, jednu za obaveze prema radnim ljudima, a drugu prema krupnim poslodavcima? Hoćete li i dalje zakonima poništavati kolektivne ugovore?
Hoćete li u štrajku podcjenjivati radne ljude koji štrajkaju? Hoćete li im odbijati dnevnice svaki puta osim u štrajku pred izbore?
Najavljujete poboljšanje odnosa sa sindikatima. Hoćete li to raditi potkopavanjem sindikata i zloupotrebom medija koji su vam skloni? Hoćete li i vi kao i on lažima voditi intenzivnu propagandu protiv čestitih sindikalnih organizacija i ljudi u njima? Hoćete li i dalje šutjeti kada se gazi dostojanstvo rada etiketiranjem 300 tisuća ljudi kao parazita i uhljeba?
Gospodine Ostojiću! Odlaskom Karamarka i Milanovića Hrvatska je dobila nadu. Pazite da Vam ta spoznaja ne pobjegne. Nemojte ju vi pozivanjem na Milanovića ponovno oduzeti.
Mislim da ćete se ipak u predstojećim danima morati odlučiti i distancirati ili od socijalne demokracije ili od Milanovića. Jedno s drugim ne ide i to Vam ljudi znaju, čak i u Vašoj stranci”, stoji u otvorenom pismu.
