Perianalni ili anorektalni aspces nakupina je gnoja koja se nalazi lokalizirano u perirektalnom prostoru. Apsces se može pojaviti na različitim mjestima kože koja okružuje rektum.
Upalni procesi u predjelu anusa i završnog dijela debelog crijeva sve su češći problemi kod ljudi.
Simptomi perianalnog apscesa su oticanje i bol, a perianalni može biti površinski ili usmjeren prema koži, potkožni ili duboki. Ishiorektalni apsces je dublji i širi se kroz sfinkter.
Radi se o akutnom stanju koje se razlikuje od analne fistule, koju karakterizira kronično stanje koje nastaje nakon apscesa.
Zašto nastaje perianalni apsces?
S obzirom na današnji način života, sve češće upalne bolesti debelog crijeva i loše prehrane, pojava upalnih procesa poput perianalnog apscesa sve je češća u populaciji.
Završni dio debelog crijeva zaslužan je za voljnu kontrolu stolice, vjetrove te predstavlja mjesto lokalizacije brojnih upala i patoloških procesa. Kada dođe do upale anusnih žlijezda koje luče sekret potreban za podmazivanje kanala radi lakšeg prolaza stolice, može doći do pojave perianalnog apscesa.
Perianalni apsces najčešće nastaje kao posljedica divertikulitisa ili upalnih procesa, a uzrokovati ga može i Chronova bolest te infekcija različitim bakterijama i virusima poput Escherichie coli, Proteus vulgaris, streptokoki te stafilokoki. Najveći broj bolesti analne regije ipak započinje u žlijezdama koje zahvaća upala.
Simptomi perianalnog apscesa
Gnojni proces perianalnog apscesa započinje upalom, nekrozom pa raspadanjem tkiva zahvaćene žlijezde i njene okoline. Ovo uzrokuje određene simptome perianalnog apscesa, a ovo su najčešći:
bolno oticanje na području anusa
bolnost na dodir
crvenilo s jedne strane anusa
drhtavica
povišena tjelesna temperatura
slabost i malaksalost
otežano obavljanje velike nužde
bol u donjem dijelu trbuha
Važno je napomenuti da je ponekad neobjašnjivo povećanje tjelesne temperature jedini simptom. Gnojna upala se obično razvija vrlo brzo, u roku dva do tri dana te tada postaje vidljiva na koži. Bolni perianalni apsces može biti na dodir, ali se bol može pojavljivati i spontano.
Pregled i liječenje perianalnog apscesa
Da bi se dijagnosticirao perianalni apsces liječnik će uputiti na pregled anusa prstom ili digitorektalni pregled te anoskopiju. Zbog toga što se vanjska oteklina ne mora nužno pojaviti, potrebno je digitorektalnim pregledom otkriti oteklinu te osjetljivost na dodir i palpaciju. Anoskopija ili pregled završnog dijela crijeva anoskopom može potvrditi dijagnozu.
Liječenje se prvenstveno odnosi na evakuiranje nakupljenog gnojnog sadržaja koji se nalazi na mjestu otekline. Rezanje perianalnog apscesa vrši se u kratkoj intravenskoj anesteziji te se reže koža iznad otekline kako bi se izvukao sadržaj. Odmah nakon evakuiranja nakupljenog gnoja se smanjuje bol, smanjuje povišena tjelesna temperatura i poboljšava opće stanje. Drenaža treba biti obavljena čim prije bez čekanja da se apsces otvori prema van.
Obično je moguće dreniranje u ambulanti te nije potrebno odlaženje u operacijsku salu. Kod nekih bolesnika se nakon drenaže perianalnog apscesa mogu dati antibiotici. Nakon drenaže je potrebno mirovanje i reguliranje stolice.
Analna fistula kao rezultat drenaže
Dobro i pravovremeno liječenje perianalnog apscesa obično vodi ozdravljenju bolesnika, no u većem dijelu slučajeva je nakon drenaže moguće razvijanje anorektalne fistule, kroničnog stanja.
Nakon drenaže se stvara kanal u koži od reza do unutarnjeg izvora kanala žlijezda. To stvara analnu fistulu koja se razlikuje od akutnog stanja perianalnog apscesa po tome što obično nema bolova, nema povišene tjelesne temperature i bolesnik ima dobro opće stanje. Međutim, kod analne fistule se može pojaviti curenje žutog sadržaja na vanjski otvor u koži oko anusa, ali i tupi bolovi koji nastaju kod začepljenja.
Budući da se radi o kroničnom stanju, jedini način liječenja je operacija, prenosi N1.
