Na Klinici za tumore nema tko očitati radiološke nalaze, pacijente s malignim bolestima ili sa sumnjom na te bolesti vraćaju kući, piše Večernji list. Preostalo troje radiologa završilo je na bolovanju. To se događa nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska usvojila Nacionalni plan protiv raka, prema kojem smo među zemljama s najnižom stopom preživljenja od raka i u kojoj će svaki treći stanovnik od njega oboljeti.
Zašto je nekadašnji Institut za tumore, 1968. osnovan kao jedinstvena specijalizirana onkološka zdravstvena ustanova u Hrvatskoj i tada jedna od rijetkih takvih na Balkanu, doveden do toga da vraća bolesnike?
Za prof. Danka Velimira Vrdoljaka, onkološkog kirurga i bivšeg ravnatelja, nije riječ o individualnoj krivici, već o nepostojanju sustavnog upravljanja u zdravstvu, uvelike potpomognuto prevelikom politiziranosti.
“Klinika za tumore radi s najstarijim CT-uređajem u državi, koji je odavno trebao biti rashodovan. Jedan magnet radi neprekidno, na ultrazvuku nema tko raditi”, navodi. Kaže da onkologija počiva na multidisciplinarnom radu i da o nijansama ovisi hoće li se spasiti život pa je važan uigran tim kliničara, radiologa, onkologa…
“Bez magneta ja ne mogu raditi, a za dobrog magnetista potrebno je pet do deset godina. Tu smo mi pali, na kadrovima. Trebaju nam klinički radiolozi koji su s nama svaki dan. Suludo je ako kažete da je svejedno tko će doći na ispomoć. Isto tako možemo slati nalaze na očitanje u Indoneziju za deset eura pa nam radiolozi i ne trebaju”, ironičan je prof. Vrdoljak.
Pretpostavlja kako će i ovaj put sve završiti nekim smjenama, no to nije rješenje jer nema pojedinačne krivice, već se mijenjati treba odnos prema zdravstvenom sustavu, piše Večernji list.
Prof. Mario Zovak, ravnatelj KBC Sestre milosrdnice čiji je dio i Klinika za tumore, ističe da ni Vinogradska ne stoji bolje što se tiče opreme – i ondje imaju stari CT, dok je najnoviji i najnapredniji tek onaj na trećoj lokaciji KBC-a, u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj.
“Opremu nabavljamo dinamikom kojom možemo na razini kuće i na sve tri lokacije to je podjednako nedovoljno. To nije pitanje dobre volje. Klinika za tumore dobila je prije mjesec dana 11 milijuna kuna vrijedan sofisticirani uređaj za intraoperacijsku radioterapiju, njime se nakon uklanjanja tumora, znači za vrijeme operacije, naprave i sva potrebna zračenja. Potrebe za sofisticiranom dijagnostikom su velike i mi bismo to vrlo rado, ali o kapitalnim investicijama ne odlučuje bolnica, već Ministarstvo zdravstva. A svi vidimo koliki su troškovi nagomilani u zdravstvu, za lijekove veledrogerijama, za troškove pandemije… I mi smo jako zabrinuti za pacijente, kao i udruge pacijenata, a nije utješno što situacija s radiologijom nije bolja ni u Vinogradskoj”, kaže prof. Zovak, koji se jučer o krizi očitovao ministru, ali je zatražio i nadzor Ministarstva. Opcije su, kaže, da uprava nije dobro radila, da dobar dio neučinkovitosti proizlazi zbog zastarjele i neadekvatne opreme, kao i (dijelom posljedične) fluktuacije liječnika prema privatnim ordinacijama radi boljih uvjeta rada. Postoji i faktor međuljudskih odnosa.
Ravnatelj Klinike za tumore dr. Ivan Milas kaže da je ukazao na situaciju te da je zanavljanje opreme stalno tražio.
Prethodna dva dana u Klinici za tumore radilo je sedmero, odnosno osmero radiologa iz Vinogradske. Među njima i predstojnica Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, prof. Dijana Zadravec, koja je krenula nabrajati koliko su toga očitali. Samo u ponedjeljak: 21 magnet s 25 regija dojke, šest CT-a abdomena, toraksa i zdjelice, s 21 regijom, 33 UZV-a od čega 16 dojki, aksila (pazušnih jama) i pektoralnih regija, 17 ostalih UZV-a, 20 RTG-a, 30 mamografija…
“Čim sam čula da se vraćalo pacijente, provjeravala sam i ustanovila da su sestra i inženjerka nekoliko pacijenata na svoju ruku poslale kući”, tvrdi prof. Zadravec. Kaže da su tvrdnje kako su radiolozi odlazili zbog nje podmetanje, ističući kako je i u drugim ustanovama odlazilo puno radiologa pa se to nije problematiziralo kao odgovornost šefova radiologije.
“U godinu i pol s Rebra je otišlo 12 radiologa, iz Dubrave je otišlo šestero, u Splitu… Samo se mene proziva zbog toga. Radiolozi odlaze jer nigdje ne rade tako puno pretraga u dežurstvu kao kod nas, po 35 CT-ova. U Merkuru ne rade toliko. Osim toga, odnos prema radiolozima krajnje je bahat i bez poštovanja, kao da su im robovi. “Ja ju izvrijeđam, ona se isplače”, tako opisuje suradnju s radiologinjom liječnik u Klinici za tumore”, kaže prof. Zadravec.
Pet godina i sama traži novu opremu, zaposlila je 20 ljudi.
“Ministarstvo ne promišlja strateški zanavljanje radiološke opreme u cijeloj Hrvatskoj. Rebro ima 8 CT-ova, Vinogradska dva od kojih jedan stalno u kvaru. Ljudi ne vole raditi na starom uređaju, loše se vidi, ne možeš dobro očitati. Svi doktori i pacijenti su na jednom uređaju i to postane nesnosno. Zbog svega toga ljudi odlaze, a ne zbog mene”, ustvrdila je. Ima manjih bolnica koje su opremljenije nego KBC-i. Zadnja nabava 16 CT uređaja bila je 2016., a Vinogradska je tada dobila samo jedan. U ovom trenutku naš drugi KBC u državi treba tri do četiri CT uređaja i tri uređaja za magnetnu rezonanciju, piše Večernji list, prenosi N1.
