U Točki na tjedan Nataše Božić ove nedjelje najvažnije događaje tjedna analizirali su kolege Frenki Laušić iz Slobodne Dalmacije i Marina Šunjerga iz Večernjeg lista. Jedna od tema tjedna je svakako i prezaduženost Agrokora.
Upitana koliko su ozbiljni Agrokorovi problemi, Šunjerga naglašava da govorimo o izrazito velikim brojkama kada je riječ o Agrokoru: razmjeri prometa te tvrtke usporedivi s prihodima turizma, oni su nositelji silnih koncesija u regiji i u Hrvatskoj, na vodu i zemljišta, ogromnom udjelu u poljoprivrednoj industriji, 60.000 zaposlenih.
“Tako velik sustav nije imao jasnih dokaza da nije plaćao tranše ili rate kredita – sve se uspjelo otplatiti na vrijeme. Oni svoje obaveze su uredno otplaćivali i preuranjeno je govoriti o krahu, ne možemo govoriti o fatalnoj situaciji. Možemo govoriti samo o onom što su službeno komunicirali iz Agrokora – oni su odbili ponuđeni aranžman i postoje natruhe da će uskoro ići na drugi aranžman”, kazala je. Tržište je podivljalo s ovim prinosom, tumači ona, ali koliko god zastrašujuće zvuči 16 posto prinosa, mora se naglasiti da se Agrokor zaduživao po nepovoljnijim kamatama u prijašnjem razdoblju. Sami po sebi prinosi su bili visoki.
Prinosi su bili 9, a sad su 16, podsjetila je Nataša Božić.
“Znam, ali tržište je pokazalo visoku dozu nervoze, koju će Agrokor smiriti ovim novim aranžmanom”, predviđa ona.
Koliko je situacija dramatična, upitan je zatim i Laušić: prvo im je Moody’s snizio rejting, pala im je dionica za 15 posto u nekoliko dana, nisu realizirali kredit za refinanciranje starih dugova – kamata je sada stravičnih 16 posto. Dug je velik, ogroman, pogotovo prema dobavljačima, sve skupa iznosi 40 i nešto milijardi. To jest sustav velikih brojeva, ali je li tržište zaista podivljalo bez razloga, upitan je Laušić.
“Kad slažem kockice, budući kreditori su nakon ocjene Moody’sa rekli da će podignuti cijenu, Agrokor odustaje pa cijena obveznica i prinosi idu u negativnom smjeru. To je taj ‘nesretan’ slijed okolnosti. U Agrokoru su svjesni da su po svim kriterijima prezadužena tvrtka i da će morati ići promjenu modela kreditiranja i u prodaju vlasništva, dionica ili tvrtki. Kad kažu da umjesto zaduživanja postoje drugi strateški odgovori, mislim da se o tome radi. Mislim da je određeni strah novinara, analitičara i burze u tome hoće li vlasnik tvrtke u nastojanju da zadrži vlasništvo napregnuti tvrtke – ostaviti je bez investicija i održavanje tekućeg poslovanja, time i naštetiti tvrtkama kako bi ojačao kapital tvrtke. Mislim da on nije toliko destruktivan i da je dovoljno iskusan da to neće dozvoliti. Već 15 godina se piše o tome da su prezaduženi, a Todorić je već dozvolio ulazak EBRD-a i vjerujem da će to opet napraviti – ići ili na IPO ili će prodati neke tvrtke. Što se tiče zaduženosti prema dobavljačima, povukao bih paralelu s tvrtkom kojoj sam bio u posjeti nakon jednog nedavnog sastanka u Bruxellesu, ona je tražila kredit iz Junckerova investicijskog fonda. Formalni razlog podizanja kredita je bio kašnjenje plaćanja velikih dobavljača od šest mjeseci. Mi nemamo službeno koliko Todorić kasni, niti mogu reći što znamo neslužbeno, jer nas može tužiti, postoje samo neslužbene informacije, a ovo što sam naveo za primjer je pisalo u zahtjevu za kredit”, kazao je Laušić.
Ako ne plati do sredine 2018. – tu nema puno filozofije
Koliko su izložene hrvatske banke i mirovinski fondovi, upitani su zatim.
“Ne postoje dobro sturkutrirani podaci, ali Agrokor je uspješno financirao obveze, uglavnom sindicirane kredite gdje su nositelji bili središnjice banaka, a ne poslovne tvrtke u Hrvatskoj”, kazala je Šunjerga.
“Mi govorimo da je likvidnost ogromna kada u bankarskom sustavu imamo 16 milijardi kuna, što jest ogromna likvidnost, ali vi Agrokor možete usporediti s velikim državnim tranšama, to su iznosi koji se ugovaraju u njihovim tranšama, a to je novac koji dolazi iz središnjica banki”, kaže Šunjerga.
Sberbanka kreditira Agrokor s milijardu eura, što nije malo, kaže Laušić, no Todorića “najviše brine rhunac, taj dužničko-vlasnički aranžman, prema kojemu je on založio preko 90 posto dionica Agrokora”.
“Ako on ne plati, a dužničko-vlasnički aranžman dođe na naplatu – tu nema puno filozofije, gubi 90 posto vlasništva i to će postati vlasništvo kreditora. On je tempiran na polovicu 2018. godine i vjerujem da će Todorić riješiti do tada, ne vjerujem da će to riskirati”, kaže Laušić.
Šunjerga navodi da su najavljivali izlazak na londonsko tržište i prije. Naglašava da su tvrtke u njegovom sastavu izvrsne – tehnološki su opremljene i proizvode u skladu sa svjetskim standardima.
“Bila bi šteta da Agrokor bude prisiljen ubrzati prodaju i nadam se da su spremni na ritam koji im odgovara”, kazala je Šunjerga.
Trebaju li porezni obveznici pomoći Agrokoru?
Hoće li država uskočiti i treba li to učiniti, bilo je sljedeće pitanje.
“Ja bih podsjetila na 2009. kad su neke potpuno privatne tvrtke u Njemačkoj došle u probleme, pa je Angela Merkel, vladarica EU i zagovornica micanja države s tržišta, itekako pomagala i pohodila te tvrtke. Država mora uskočiti ali i mora stvoriti institucionalni okvir za bilo koju tvrtku da sudjeluje na tržištu EU. Problemi Agrokora mogu donijeti probleme i za proračun i javne financije i tržište rada”, kazala je Šunjerga.
Što bi se dogodilo da dođe do bankrota, kako za dobavljače, bake, mirovinske fondove. Ako bude bankrot
“Bankrot tako velike kompanije se ne može dogoditi. Što bi značio bankrot izuzetno opremljene Jamnice, koja ima neto dobit i tržište? Njen vlasnik može samo biti prisiljen da je jeftino proda. Ne može se ugasiti ta radna mjesta preko noći. Da se to dogodi, mada ne vjerujem, to bi bilo pogubno za tržište rada, proizvodnju i rušenje BDP-a bilo bi neminovno. Promjena vlasničke strukture je drugo. Ako pričamo o vlasničkoj strukturi, to je drugo. Todorić je relevantan na širem području, jer je krenuo od doma, stvorio bazu pa se širio u slične sektore u regiji na kvalitetne kompanije. Ako Agrokor zadrži takvu logiku poslovanja i nakon promjene vlasništva, to može biti neutralno za hrvatsku ekonomiju”, kaže Šunjerga.
