Saborski zastupnik Željko Glasnović boravi u Kanadi i obilazi svoje biračko tijelo. Na fb-u se oglasio i o planovima za uređenje odnosa s iseljenicima.
Dragi prijatelji, pozdrav iz Kanade.
Čast mi je bila, kao i u Australiji, družiti se s patriotima koji se već desetljećima bore za interese Hrvatske države.
Boj za jedinstveno Hrvatsko biće u Domovini, Bosni i Hercegovini i dijaspori se nastavlja. Glavna zadaća za 2017. je kristalno jasna tj. konsolidacija tog jedinstvenog Hrvatskog bića. Tko god se suprotstavlja toj misiji slobodno možemo smatrati neprijateljom Hrvatskog naroda. Dosta nam je odugovlačenja, sabotaža, i malodušnosti. Svi skupa moramo izgraditi snažnu i modernu državu utemeljenoj na istinskoj vladavini prava a ne na jugo-komunističkoj ostavštini, lažnom antifašizmu, i rođačkom kapitalizmu.
Najbolji vic u Hrvatskoj: Ured dobrodošlice RH za dijasporu
Ako je politika umijeće određivanja prioriteta zašto je Hrvatska dijaspora i dan danas skoro isključena iz političkog, i iznad svega, ekonomskog razvoja RH? Od 1990 – 1995 Hrvatska dijaspora dala je stotine milijuna dolara za obranu Domovine. Jedan izvor pokazuje da je Hrvatska samo od 1992 – 1994 potrošila 660 milijuna dolara samo na naoružanju. Što bi bilo bez te pomoći i nakon monetarnog udara koja je Srbija izvršila na ostale republike u svibnju 1990. godine u kojem su milijarde dolara završile u Jugobanci u Beogradu? Hrvati izvan Domovine danas ostvaruju oko 4 posto Hrvatskog BDP-a, ili minimum 16 milijardi kuna.
Zašto je onda Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH ostao samo mrtvo slovo na papiru? Očito je da Hrvati izvan RH nisu ravnopravni dio jednog nedjeljivog Hrvatskog naroda. Samo u Njemačkoj, Hrvatska manjina broji minimalno 330,000 pripadnika a još se stotine tisuća etničkih Hrvata nalaze u Sjevernoj i Južnoj Americi i drugim prekomorskim zemljama kao Australija i Novi Zeland. Dobro je poznato da se u Hrvatskom Državnom Saboru nalaze samo 3 predstavnika dijaspore dok manjine uživaju skoro tri puta veću reprezentaciju. To su rezultati izbornoga inženjeringa i odnarođenoj Saborske većine koja nije shvatila da je Hrvatska domovina hrvatskog naroda u kojoj žive manjine.
Strateški plan za povratak i ulaganje dijaspore bez centralizirano planiranja i potpune koordinacije između Vlade, Odbora i Ureda za dijasporu, Ministarstvu Vanjskih Poslova, i drugi ustanova, kao Matica Iseljenika je neostvariv. Radne zadaće tog plana moraju uključivati sljedeće elemente:
1.U koordinaciji s hrvatskim župama na svim kontinentima mora se izraditi ažurirani popis hrvatski birača izvan domovine.
2.Članak 36 u Zakonu o odnosima je cista obmana: «Ubrzat će se primitak o hrvatskom državljanstvu Hrvata izvan RH.» Iz osobnog iskustva znam slučajeve gdje neki Hrvati rođeni izvan domovine čekaju tri godine za primitak državljanstva. Ta sabotaža od neokomunističkih kadrova je namjerna. Ima slučajeva da su dokumenti povratnika namjerno skriveni da im se nemogući izdavanje dokumenata.
3. Ukidanje socijalističke birokracije dekretom bi omogućilo dobitak hrvatskog državljanstva za sve potomke Hrvata. Jedini kriterij bi trebao biti dokaz o ne kažnjavanju.
4.Treba izrada službenog poslovnog imenika/adresara za dijasporu radi praćenja stanja gospodarski odnosa između domovine i izvandomovinske Hrvatske.
5.Jedinstvena baza podataka je potrebna za sve kritične informacije od poslovni do kulturnih. Plasiranje informacija na ključna mjesta je kritično za uspjeh svih radni zadaća.
U koraku sa strateškim planom moraju se ostvariti neki preduvjeti.
Prvenstveno mora se stvoriti pravni okvir za investicije. Na Zapadu potpisani ugovor je pravni dokument, u Hrvatskoj on je napisan u olovci. Sutra se lako briše.
Hrvatska administracija se mora profesionalizirati. Omraženi simbol socijalizma, smrknuti državni službenik s pečatom, je današnja stvarnost u RH. Ured dobrodošlice za Hrvate iz dijaspore ostaje najbolji vic sadašnjice. Posjet zubaru je izlet u usporedbi s dobivanjem dokumenata kao na primjer, građevinske dozvole, za koju u prosjeku se čeka «samo» 64 tjedna.
Retoričko pitanje: Što je do sada Hrvatska «gastro» diplomacija napravila da poveća ulaganje i povratak iseljenika u Domovinu? Do sada u hrvatskim konzulatima i ambasadama radili su većinom Jugo-diplomati bez ijednog trunka nacionalne svijesti. Sjećamo se npr. konzula iz Australije koji je ukrcao namještaj iz konzulata i boce finog vina u kontejner koji je poslao za Hrvatsku. Drugi je u Americi prokockao više od pola milijuna kuna u Las Vegas-u. MVP mora tražiti od svojih djelatnika proaktivno djelovanja (prezentacija za promoviranje domovine, stvaranje kontakt spiskova u medijima, fakultetima, itd.) Također moraju posjećivati poslovne sajmove i druga poslovna događanja koja će pokrenuti investicije. Kvartalno ocjenjivanje državnih službenika i izvješća o napretku moraju biti uvedeni u godišnji rad svi ambasada i konzulata.
Drugi neriješeni problemi, kao ne provedba lustracijskih zakona i ne obračunavanje s komunističkom prošlosti i dalje opterećuje odnose između RH i dijaspore. Posljedice nacionalizacije i konfiskacije također otežavaju povratak. Npr. tisuće ljudi još žive u stanovima oduzetima pravim vlasnicima nakon 1945. Hrvatski povratnici moraju sređivati svoju djedovinu. Duplo oporezivanje mirovina povratnika otežava povratak umirovljenika. Taj potez je nerazuman jer taj novac je čisti dobitak za proračun koji ne opterećuje državnu blagajnu. Zemlje Trećeg Svijeta su omogućile svojim građanima dopisnoga glasanje dok za hrvate izvan domovine još nije izrađen obrazac za e-glasovanje.
Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan RH je pun rijeci kao ravnopravnost, zapošljavanje, povratak, itd. Sadašnja slika je u totalnoj suprotnosti tim obećanjima. Od 2002. Račanova i druge vlade isplatili su vise od pola milijarde kuna srpskoj pravoslavnoj crkvi. Hrvatska danas isplaćuje 50,140 mirovina srpskim umirovljenicima u Srbiji. Polugodišnje izviješće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pokazuje da Hrvatska isto isplaćuje 16,841 partizanski mirovina i 7,464 mirovina pripadnicima bivše JNA. Hrvatska je iz mirovinskoga fonda za agresore iz tzv. RS Krajine u 2015. isplatila mirovine za njih 46,000. Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskoga sustava RH upozoravala je na kraj mandata na tu statistiku i na tužbu koji su abolirani agresori pokrenuli na međunarodnom sudu za rad u Ženevi. Ta tužba je pokrenuta uz pomoć SDP-a i HNS-a. Ona može koštati Hrvatsku dodatnih 15 milijardi kuna.
Bog i Hrvati/ce
Željko Glasnović
