Kada je u britanskom Sulisburyju 2018. otrovan bivši dvostruki agent Sergej Skripal i, vjerojatno kao kolateralna žrtva njegova kći Julija, naziv nervni otrov novičok zauzeo je naslovnice svih medija na svijetu. I tamo se zadržao jako dugo, javlja N1.
Razlog tome bilo je to što je udar ovim nervnim bojnim otrovom bio prvi udar bojnim otrovom u zapadnoj Europi još od Drugog svjetskog rata.
Sada, nakon što su njemački medicinski stručnjaci u tijelu ruskog opozicijskog političara Alekseja Navaljnog pronašli tragove novičoka, priča se ponavlja. 2020. godine novičok je opet u središtu igara moći na svjetskoj razini nakon trovanja Navaljnog, kojega su ruski liječnici nedavno jedva spasili, da bi ga spašavati nastavili njemački kolege, nakon što je Kremlj pristao Berlinu poslati Navaljnog u kritičnom stanju.
Neki su se, međutim, sjetili čovjeka koji autorski (su)potpisuje sve donedavno najsnažniji nervni bojni otrov na svijetu. Do njega su i ovaj put došli novinari Der Spiegela, kao i 2018. u doba krize sa Skripalom. Kristina Hebel i Aleksander Černišev napisali su da se Vladimir Ugljov dugo nije javljao na telefon, ali da je, čim se javio, počeo pričati, bez da je pričekao pitanja:
“Hvala bogu da su Nijemci uspjeli potvrditi tvar u tijelu Alekseja Navaljnoga”, kazao je.
“Tvar” ili “supstanca”, izraz kojega Ugljov u razgovoru upotrebljava, zapravo je novičok, kemijski spoj što ga je 15 godina istraživao sa svojim starijim kolegom Pjotrom Kirpičovim s kojim ga je u tajnom laboratoriju SSSR-a i otkrio u 1970-ima. Novičok, odnosno “novajlija” ili “novak”, pripadao je savim novoj vrsti otrova, organofosfatima, i pokazao se otrovnijim čak i od do tada najotrovnijeg VX-a.
“Plan je bio taj da se razvije bojni otrov koji neprijatelja onesposobljava za borbu u roku od 10 minuta. Mogao bi on to i preživjeti, ali bi kao neprijatelj bio onesposobljen”, opisivao je Ugljov kako je došlo do “narudžbe” iz vojnog vrha.
“Zadali su nam da djeluje u 10 minuta. Nama je uspjelo postići djelovanje za između pet i šest minuta”, kazao je.
U to vrijeme, u 1970-ima, Ugljov je stanovao u sićušnom gradiću Šikaniju, na obali Vogle, blizu granice s Kazahstanom, gradiću koji je sve do 1997. bio “zatvoreni grad”, kojega nije bilo čak niti na zemljopisnim kartama. Tamo je, naime, bio tajni kemijski vojni istraživački centar.
“Ulaz u zatvoreni grad bio je pod strogim nadzorom. Nije se smjelo ući pješice. Ja bih se u tajni laboratorij uvijek direktno dovezao automobilom”, rekao je Ugljov.
Koliko je novičok opasan po ljude, vidjelo se u svibnju 1987. kada se jedan od onih koji su s njime radili, Andrej Železnjakov, slučajno otrovao. Trebalo mu je 10 dana da se uz najbolju medicinu SSSR-a tog doba uopće probudi. Tri mjeseca trebalo mu je dok je opet prohodao. A nikada se nije oporavio od kronične slabosti u rukama, toksičnog hepatitisa koji je doveo do ciroze jetre.
Imao je epilepsiju, patio je od teških depresija, nije mogao čitati ili se koncentrirati. Totalno uništenog zdravlja umro je pet godina poslije.
Do 1992. svijet nije znao za novičok, a u laboratoriju su do tog trenutka već razvili četiri varijante otrova; tri u tekućem obliku i jednu u prahu. Tri godine poslije jednom od Ugljovih kolega uspjelo je prokrijumčariti novičok i prodati ga “mafiji”. Bila je riječ o Vilu Mirzajanovu, kojem je Rusija potom sudila za izdaju, koji je nedavno za Euronews rekao da “za novičok nema lijeka”.
Kao kupci spominjali su se određeni “čečenski krugovi”. Ugljov je također u to doba dobio priliku pokazati se kao “slaba karika”. Samo što se on nije pokazao kao takav.
“Jednom su mi ponudili 5000 dolara. Odmah sam to prijavio KGB-u. Mislio sam tada da me naprosto provjeravaju što ću napraviti”, pričao je Ugljov vedro i o tom dijelu povijesti novičoka.
On je objasnio i kako “njegov” bojni otrov djeluje:
“‘Spoj’ blokira jedan enzim koji dovodi do pojačanja pulsa, stalno i sve brže, ne zaustavlja se. Tijelo se bez prestanka trza, čovjek se bori, mišići vam se stalno pokreću. Na kraju se potroši sva energija u stanicama i na taj način čovjek umire vrlo brzo.”
Objasnio je i kako se novičok transportira. Ispalo je krajnje jednostavno:
“Može ga se uliti u staklenu ampulu. Nju se pak mora kemijski očistiti, to se radi alkoholom. Sve skupa se stavi u metalni kontejner, što se potom može staviti u torbu. S time možete ići kamo god želite.”
Za Skripala, kaže, da je, kada je čuo vijest, pomislio tek da je “riječ o još jednoj žrtvi”, kao i to da uopće nije osjetio da to ima veze s njime. Konačno, rekao je tada, nije bilo dokaza da je riječ baš o novičoku.
Njegova je reakcija danas, međutim, kada je riječ o Alekseju Navaljnom, bila sasvim drugačija.
