‘Jednom kada razina imuniteta prijeđe određeni prag, epidemija će početi izumirati jer nema dovoljno novih ljudi koji bi se zarazili’, objašnjava Natalie Dean sa Sveučilišta Florida, a prenosi N1.
U početku se sve čini jednostavnim. Jedino što trebate znati je koliko drugih u prosjeku zarazi jedna oboljela osoba. Ta se vrijednost naziva R0 (R nula). Kad to postignete, možete ga uključiti u jednostavnu formulu za izračun praga imuniteta stada: 1 – 1 / R0.
Recimo da je R0 za COVID-19 2,5, što znači da svaka zaražena osoba u prosjeku zarazi dvije i pol osobe. U tom slučaju prag imuniteta stada za COVID-19 iznosi 0,6, odnosno 60 posto. To znači da će se virus širiti dok 60 posto populacije ne stekne imunitet, piše Tportal.
U tom će se trenutku širenje virusa početi usporavati, sve dok se potpuno ne zaustavi. Baš kao što se automobil ne zaustavi čim maknete nogu s gasa, tako ni virus neće nestati onog trenutka u kojem se dostigne imunitet stada.
Tih 60 posto je prag preko kojeg će i novo uvođenje virusa u sredinu koja je stekla imunitet stada, recimo preko zaraženog turista iz druge zemlje, brzo splasnuti.
Međutim tu se stvari počinju komplicirati. Prag imuniteta stada ovisi o tome koliko ljudi svaka zaražena osoba stvarno zarazi. A taj se broj može razlikovati od lokacije do lokacije. Eto, zaražena osoba u stambenoj zgradi prosječno može zaraziti puno više ljudi od prosječne zaražene osobe u ruralnim sredinama. Dakle iako R0 od 2,5 za COVID-19 može biti razuman broj za cijeli svijet, on će se gotovo sigurno značajno razlikovati na lokalnoj razini.
Raspon R0 veći je nego što se misli, uvjeren je Marc Lipsitch s Harvardovog sveučilišta; u nekim urbanim sredinama mogao bi biti i više nego dvostruko veći od nacionalnog prosjeka.
I baš kao što je R0 varijabilan, tako variraju načini na koji ljudi stječu svoj imunitet. A sve to ima značajne implikacije na izračun praga imuniteta stada.
Za početak, neće se svi zaraziti na isti način i neće jednako širiti bolest. Razlike u socijalnom ponašanju neke će izložiti više, a neke manje, baš kao što će razlike činiti i biološke varijacije između ljudi.
‘Rađamo se različiti i te se razlike nakupljaju dok proživljavamo različita životna iskustva. A to utječe na sposobnost ljudi da se bore protiv virusa’, kaže Gabriela Gomes sa škotskog Sveučilišta Strathclyde.
Riječ je o heterogenoj osjetljivosti, razlikama zbog kojih se neki ljudi više ili manje vjerojatno zaraze. A to je previše nijansi i varijabli pa epidemiolozi radije zauzimaju maksimalistički pristup i cijepe sve; ako imaju čime.
Heterogenost osjetljivosti ima stvarne posljedice na prag imuniteta stada. Ponekad će taj prag biti viši, naprimjer u staračkim domovima, u kojima su stanari u prosjeku osjetljiviji na COVID-19 od prosječne osobe u široj populaciji.
Heterogenost obično snižava prag imuniteta. Virus će u početku zaraziti osjetljive ljude i brzo se širi. Da bi se nastavio širiti, virus se mora prebaciti i na manje osjetljive ljude. To mu otežava širenje pa epidemija raste sporije nego što ste mogli pretpostaviti na temelju početne stope rasta.
Časopis Science nedavno je objavio studiju u kojoj je prag imuniteta u široj populaciji, temeljen na nekim faktorima heterogenosti, procijenjen na 43 posto. Ali jedan od koautora, Tom Britton sa Sveučilišta Stockholm, smatra da postoje dodatni izvori heterogenosti o kojima se nije vodilo računa u ovoj studiji, piše Tportal.
Druga nova studija uzima drugačiji pristup procjeni razlika u osjetljivosti na COVID-19 i spušta prag još niže. Autori procjenjuju da bi prag za prirodno stečeni imunitet stada na COVID-19 mogao biti i niži od 20 posto stanovništva, što bi značilo da su najugroženije regije, poput španjolskog glavnog grada Madrida, već sasvim blizu približavanja imunitetu stada. Autori trenutno rade na ažuriranoj verziji koja uključuje procjene imuniteta stada za Španjolsku, Portugal, Belgiju i Englesku.
Mnogi stručnjaci smatraju da su ove nove, često nerecenzirane studije nepouzdane. Previše je toga maglovito, od različitih vrijednosti R0 u različitim sredinama do različitih učinaka mjera održavanja razmaka. Drugačiji je prag ako svi nose maske ili se malo tko pridržava propisanih mjera…
‘Brojka od 20 posto nije u skladu s ostalim respiratornim virusima. Nije u skladu s gripom. Pa zašto bismo se prema jednom virusu ponašali drugačije nego prema drugom? Ne shvaćam to’, skeptičan je Jeffrey Shaman sa Sveučilišta Columbia.
Kako god bilo, ispada da je postizanje imuniteta stada velikih razmjera jedini način da se istinski pobijedi pandemija. Dakle svugdje, a ne samo tamo gdje je zaraznost bila najveća. A to će se vjerojatno dogoditi tek kad cjepivo bude dostupno svima, zaključuju autori magazina Quanta.
