Novi je koronavirus svijetu donio velike promjene na više razina. Odjednom čovječanstvo, mnogo više nego prije, strepi od riječi ‘virus’. No, činjenica je isto tako da, iako je novi koronavirus SARS-CoV-2 opasan, pa i smrtonosan, i dalje se ne približava nekim drugim virusima koji su za čovjeka mnogo fatalniji.
– Danas postoje dosta virusa koji mogu uzrokovati smrt kod čovjeka. Među njima su, primjerice, ebola, virus koji će izazvati vanjska i unutarnja krvarenja, slabiji rad bubrega i jetre. Pa onda virus bjesnoće koji može izazvati upalu mozga kod ljudi, svakako ne možemo izostaviti HIV koji izaziva AIDS, koji pak slabi imunosni sustav, velike boginje napadaju krvne žile u usnoj šupljini i orofarinksu te koži.
Posebno je zanimljiv hantavirus koji dovodi do hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS). Virus koji se posljednjih mjeseci često spominje je influenca, odnosno gripa, koja može dovesti do virusne ili bakterijske upale pluća, upale sinusa, srčanog aresta i čak astme. Vrlo je opasan denga virus koji može uzrokovati tešku hemoragijsku vrućicu ili denga sindrom šoka koji može biti smrtonosan kod djece. Zatim je tu rota virus koji uzrokuje teški akutni infektivni gastroenterokolitis u djece mlađe od pet godina života.
Vjerojatno je javnost upoznata i s HPV-om, humanim papiloma virusom koji uzrokuju rak vrata maternice, karcinome ano-genitalne regije, karcinome glave i vrata te su kofaktori u nemelanomskim karcinomima kože. Tu je još i Merkel stanični polyomavirus koji uzrokuje agresivni oblik raka kože.
Osim Merkel stanični polyoma virusa i HPV-a postoje još pet DNA tumorskih virusa u ovoj grupi koji su povezani s karcinomima, objasnio nam je doc. dr. sc. Vjekoslav Tomaić, virusni onkolog u Laboratoriju za molekularnu virologiju i bakteriologiju u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu. Dakle, u prirodi postoji više mnogo opasnijih virusa nego što je to SARS-CoV-2, pa i njegov ‘stariji brat’ SARS, a onda i drugi koronavirusi koje je čovjek do sada upoznao.
Kako se danas mediji intenzivno bave svim aspektima virusa, poglavito, naravno koronavirusa, tako je BBC u jednom svojem tekstu promotrio mogućnost da u svijetu nestane virusa, da ih uopće nema. Ističu kako je prevladavajuća percepcija virusa kao nečega u pravilu uvijek opasnoga, nerijetko i vrlo opasnoga, što je zaključeno na temelju povijesnih iskustava koja bilježe i milijune mrtvih kao što je to bilo za epidemije influence 1918. godine i još gore, možda i 200 milijuna umrlih od boginja samo u 20. stoljeću. COVID-19, bolest uzrokovana novim koronavirusom, tako je samo još jedna u nizu onih koje uzrokuje smrtnost u čovjeka.
Autori velike britanske medijske kuće istražuju što bi bilo da virusi nestanu. Čovječanstvo bi odahnulo, reklo bi se. Jer ako nema virusa, ne može biti ni njima uzrokovanih smrtonosnih bolesti. Ipak, nije tako, čak je daleko od toga. Prije svega, mogućnost da virusi nestanu doista jest samo teoretska.
– Virusi neće nestati na Zemlji jer su posljedica evolucijskog miješanja genetskog materijala, odnosno DNA ili RNA, brojnih prokariotskih ili eukariotskih stanica, dakle bakterija, biljaka, sisavaca. Taj je genetski materijal zamotan i zaštićen ovojnicom koja uspostavlja komunikaciju sa stanicama domaćina i ubacuje genetski materijal. Virusi ne mogu živjeti sami, nego trebaju stanicu domaćina za preživljavanje i dalje propagiranje. Oni su vrlo opasni paraziti.
Bez pristupa stanica domaćina virusi nestaju – rekao nam je ugledni naš znanstvenik prof. dr. sc. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Dodao je kako su očekivanja da ćemo dodatnim interakcijama između ljudi i prirode otkriti, ali i potaknuti pojavu više novih vrsta virusa, a ne manje. – Predviđanja su da ćemo u budućnosti znanstvenim napretkom i tehnologijama moći uspješnije odgovoriti na pojavu novih virusa.
Ova situacija s koronavirusom CoV-2 je znak za uzbunu i buđenje jer smo uistinu zapostavili istraživanja o virusima, no i da se osim u borbu protiv koronavirusa treba dodatno ulagati u borbu protiv virusa gripe, Zika, Ebola, Marburg i drugih virusa – kaže prof. Đikić.
Jedan od vrijednih BBC-ovih sugovornika postavio je vrlo jednostavnu hipotezu – da virusi nestanu, bili bismo sretni i zdravi oko dan i pol, a onda bismo naprosto pomrli. Jer, virusi donose svijetu mnogo veću korist nego štetu bez obzira koliko dramatične bile brojke iz pandemija i epidemija koje su se dogodile tijekom povijesti. Virusi su, podsjećaju, dio savršene ravnoteže u kojoj egzistira priroda, bez njih bi ta ravnoteža bila narušena i pogubna za čovjeka.
– Teško je odgovoriti je li moguć svijet bez virusa, organizmi na ovom planetu imaju toliko veliku mogućnost mutiranja, odnosno adaptacije i evoluiranja, pa da nema virusa, vjerojatno bi se na neki drugi način prilagodili i zamijenili njihov doprinos. Da ovog trenutka nestanu, bilo bi velikih problema jer bi se narušio cjelokupan ekosustav i nastale bi velike posljedice, ali vjerojatno bi postojale određene vrste koje bi se adaptirale na nove uvjete i preživjele. To je gledajući globalno.
Problemi bi bili tamo gdje virusi sudjeluju sinergijski, recimo kod bakterija, gdje kontroliraju njihovu brojnost – tu virusi djeluju vrlo povoljno za cijeli sustav. Odrazilo bi se naravno to i na industriju, proizvodnju lijekova, hrane, terapija protiv određenih bolesti i slično, znanstvena istraživanja. Primjerice, DNA tumorski virusi kao sto je HPV koriste se i kao model za istraživanje karcinoma, i to je vrlo važno, kaže dr. Tomaić.
Pitanje je i za koliko virusa uopće znamo, pretežno se znanost bavi patogenima jer oni predstavljaju neposrednu opasnost za čovjeka. Tako se puno manje vremena odvaja za istraživanje drugih virusa, pa i njihovo otkrivanje, zbog čega i ne znamo koliko ih u prirodi zapravo ima. Konkretan primjer korisnosti virusa jesu bakteriofazi, virusi koji napadaju bakterije. Ovi su virusi vrlo važni u oceanima u kojima ubiju oko 20 posto mikroba te oko polovice svih oceanskih bakterija te tako osiguravaju dovoljno nutrijenata za planktone koji stvaraju kisik. A to je tek najočitiji primjer.
– Virusi su evolucijski stvoreni kao najmanji, ali vrlo efikasan sustav za prijenos genetskog materijala. Stoga se to i koristi i za suvremene terapije ili ekološke projekte. Primjerice, onkolitički virusi napravljeni su da napadaju specifično tumorske stanice i uništavaju ih. Osim toga potiču i snažniji imunološki odgovor na tumor. Takve su terapije trenutačno u kliničkim ispitivanjima.
Osim toga, bakteriofazi su specifični virusi koji napadaju samo bakterije. Na taj način mogu se koristiti za borbu protiv patoloških bakterija, što će posebno biti važno u budućnosti kada ćemo imati veću krizu rezistentnosti bakterija na antibiotike – objašnjava prof. Đikić, piše Večernji list.
