zastupnik Ivan Pernar svojim fanovima objasnio je kako mu izgleda radni dan.
Iz razgovora s ljudima osjetim da se dio njih zapita kako je biti u mojim cipelama.
Teško mi je opisati život u globalu, ali ću dati neke usporedbe, dani se dijele na one kada ima Sabora i kada nema.
Ako ima, tada taksijem idem za Sabor jer javnim prijevozom treba dosta vremena.
U Saboru je prvo mjesto u koje ulazim soba broj 67, to je naš klub zastupnika, u njemu rade dvije djevojke, Martina, pravnica koju smo uzeli u nasljeđe od Laburista za koje je prije radila i koja shvaća proceduru i formu.
Npr. kažem joj – napiši amandman na Zakon o PDV-u da se ne digne PDV ugostiteljima i ona ga napiše i preda. Ja ga onda samo branim, dakle ideja je moja, a izvedba je njena, ja kažem sadržaj, ona mu da formu.
Dobra je i savjesna, nekad mi proturiječi kada dođe do rasprave oko forme ali joj uvijek popustim jer znam da je to njen posao.
Druga je Jasmina, ona je relativno novi kadar i naš profesionalac, posrednik koji vertikalno prenosi informacije gore i dole. Kada treba nešto operativno odraditi, a da nije pravne naravi, ona radi taj posao.
Moj odnos s njima je prijateljski, nikada kao nadređena osoba nemam sukob s njima jer rade svoj posao kako treba.
Jasmina mi dođe i kao tajnica jer prenosi horizontalne poruke i podsjeća na sastanke ili obveze koje su političkog karaktera ali nisu vezane uz naš unutarstranački rad.
Nakon što me one brifiraju krećem u Sabornicu i zauzimam svoje mjesto, pogledam dnevni red i prijavim se za raspravu ako ima tema koja me zanima.
Ukoliko je trenutna rasprava dosadna, pobjegnem iz Sabornice i družim se s grupama učenika koje dolaze u posjet Saboru. Svaki dan je druga škola.
Ako je rasprava zanimljiva tada sam prisutan i u hiperfokusu, izlažem svoje stavove, te repliciram drugim govornicima. U 13.30 je pauza za ručak koja traje do 15 sati. Nakon toga se nastavlja nadmudrivanje u Sabornici.
Odnos s drugim zastupnicima nadilazi pripadnost stranci, ima ljudi s kojima volim popričati iz svih stranaka.
Kada rasprava završi, najčešće oko 17 sati, spustim se pješke s Markovog trga do trga bana i susretnem s ljudima s kojima sam prethodno imao dogovor.
Facebook mi olakšava posao jer mi omogućava izravnu komunikaciju s građanima. Nekada njihove prijedloge ili dosjetke iskoristim u saborskoj raspravi ili objavama na stranici.
Potom se nalazim s djevojkom koju trenutno nemam jer smo prekinuli. Bila je dobra u srcu ali je igrala psihološku igru koju je izgubila.
Ne volim nadmudrivanje u privatnom životu, umoran sam od toga, treba mi partner koji će mi biti podrška, a ne opozicija. S kojim neću morati raspravljati, znao sam zezati djevojku, rekao bi joj – izađi na izbore, budi izabrana, pa ćemo onda raspravljati.
Potom idem nazad u Špansko gdje živim i to javnim prijevozom jer mi se nigdje ne žuri. Ljudi mi znaju prilaziti na ulici i u tramvaju, volim pričati s njima i čuti što im je na srcu.
60% želi samo pozdraviti, 35% o nečem zanimljivom razgovarati ili selfie napravit, a 5% su energetski vampiri od kojih gledam kako pobjeći.
Kada Sabora nemam tada putujem po regiji i gostujem na televizijama, to su one priče iz BiH, najviše volim tamo ići.
Ako vas nešto zanima pitajte, odgovorit ću kad stignem, napisao je Pernar na fb-u.
