Najveća ozonska rupa ikad zabilježena iznad Sjevernog pola zatvorila se gotovo jednakom brzinom kojom se i formirala. Inače, rupa se formirala ranije ove godine i dosegla je svoju najveću veličinu u ožujku, nekih 15-ak kilometara iznad površine Zemlje. Bila je to najveća ozonska rupa ikad dokumentirana nad Arktikom, prenosi Večernji list.
Istraživači iz Kopernikove službe za nadgledanje atmosfere vjerovali su da je rupu uzrokovao neobično jak polarni vrtlog, koji je uzrokovao njezin nagli rast, navodi se u izvješću CNN-a. Inače, polarni vrtlog je struja koja kruži nepravilnim uzorkom u obliku prstena oko Arktika i pomaže zadržati hladan zrak zarobljen iznad pola. Kada temperature padnu dovoljno nisko, mogu se formirati polarni stratosferski oblaci, a koji zauzvrat mogu aktivirati kemikalije koje uvelike oštećuju ozon.
U prosjeku, temperature iznad Arktika nisu tako niske kao one iznad Antarktika, zbog čega su sezonske pojave ozonskih rupa na sjeveru rijetke, dok je to na jugu godišnja pojava. “Vrlo je neobično da se tako snažno obaranje ozonskog omotača događa na sjevernoj hemisferi, ali ovogodišnji polarni vrtlog bio je izuzetno jak i postojan, a temperature su bile dovoljno niske da omoguće stvaranje stratosferskog oblaka nekoliko mjeseci”, izjavila je za Euro News agenciju Antje Inness iz Copernicusa.
Ozon pomaže filtriranju ultraljubičaste svjetlosti iz atmosfere, a kada se pojave rupe, znači da štetnije sunčevo zračenje prodire u atmosferu i dopire do Zemljine površine što može biti itekako štetno. Neki su sugerirali da bi brzi nestanak ozonske rupe mogao biti uzrokovan radikalnim smanjenjem zagađenja zraka tijekom svjetskih gašenja COVID-19, ali tim Copernicusa odbacio je tu ideju, piše Večernji list.
