U Hrvatskoj uskoro kreću serološka testiranja. Cilj je otkriti koliko je osoba preboljelo koronavirus, a da to nije bilo poznato, te koliko ljudi ima antitijela na tu zarazu.
Neki pak stručnjaci smatraju da su takva testiranja golema zamka koja može izazvati više štete nego koristi. Dio epidemiologa u svijetu dvoji i koliko su takvi testovi pouzdani.
U emisiji “Zajedno za zdravlje” o serološkom testiranju govorila je dr. sc. Oktavija Đaković Rode, pročelnica odjela za virusologiju Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
– Serološka dijagnostika je rutinski postupak koji se koristi za sve one uzročnike koje ne možemo klasičnim načinima uzgojiti u laboratorijskim uvjetima. To su prvenstveno virusi, jer oni kao predstavnici mikroorganizama koji ne mogu živjeti izvan žive stanice zahtijevaju posebne uvjete da bismo ih mogli uzgojiti, kazala je doktorica na samome početku razgovora.
– U takvim situacijama imamo molekularnu dijagnostiku – ovo što se sada rutinski radi iz briseva i to nam je velika pomoć. A drugi segment dijagnostičkih postupaka je upravo ta serološka dijagnostika, pojasnila je dr. sc. Đaković Rode i dodala:
– Tom dijagnostikom ćemo dokazivati specifična protutijela, točnije: imunost koja se stvara nakon što neki strani uzročnik, u ovom slučaju virus SARS-CoV-2, uđe u organizam.
Dva cilja serološke dijagnostike
– U serološkoj dijagnostici postoje dva cilja. Jedan cilj su epidemiološka istraživanja u kojima se istražuje populacija – da se vidi koliko je virus prisutan u određenoj populaciji, a druga uloga serološke dijagnostike je postavljanje dijagnoze bolesnika, kazala je doktorica Đaković Rode i pojasnila:
– Ondje gdje mi ne možemo uzročnika dokazati brisevima, koristit ćemo alternativne, dodatne metode za dokazivanje specifičnih protutijela.
Unatoč tome što se serološkom dijagnostikom dokazuje postojanje specifičnih protutijela, ona ostavlja i mnoge nepoznanice.
– Mi ne znamo značenje tih protutijela, jesu li ta protutijela zaštitna, da li nas ona štite od ponovne infekcije kada opet dođemo u kontakt s tim virusom. Mi za to sada još nemamo informacije. Jer ima iz Kine radova koji kažu da su ljudi ponovno obolijevali, ali mi ne znamo jesu li te osobe slabi reaktori koji sporo proizvode protutijela ili je tu neki drugi problem, rekla je doktorica Đaković Rode.
Problem pouzdanosti serološkog testiranja
Ovakva testiranja moraju biti pouzdana 99 posto. No, primjerice Danska je nabavila testove s pouzdanim rezultatima od 63 do 99 posto. Velika Britanija je pak od nekoliko eminentnih kompanija nabavila 3 i pol milijuna testova, no naknadno se otkrilo da niti jedan od tih testova nije pouzdan.
– Mi o tim testovima jako malo znamo. Oni trebaju proći određena istraživanja ponovno na populaciji da se vidi njihova specifičnost i osjetljivost, znači koliko ćemo mi imati lažno pozitivnih, odnosno lažno negativnih rezultata, kazala je doktorica i dodala:
– U Klinici smo napravili jedno takvo istraživanje da bismo vidjeli s čime raspolažemo i kakva je kvaliteta tih testova. I onda smo vidjeli da u ranoj fazi bolesnika negdje do sedmog dana – imamo svega 40-ak posto pozitivnih rezultata. Postoje tu još dodatni parametri: da ta antitijela mogu biti različitih grupa – znači opet različiti testovi. Što ćete vi testirati, koja protutijela tražiti, na koje antigene – to sve još uvijek trebamo istražiti.
