U Zagrebu su u potresu oštećene brojne stambene, poslovne i javne zgrade, sakralni objekti… Najviše su stradale građevine u donjem, starom dijelu grada. Slijedi dugotrajna obnova i sanacija tih oštećenja, Vlada priprema poseban zakon o tome. Stručnjaci pak upozoravaju da je riječ o vrlo specifičnom postupku koji zahtijeva mnogo znanja i iskustva. Napominju da treba jako paziti da se pri sanaciji ne bi napravile pogreške koje će više štetiti nego koristiti.
Kao što se, primjerice, dogodilo u Dubrovačkom primorju pri obnovi ratom oštećenih kuća koje su se poslije srušile u potresu. Jedan od ljudi s bogatim iskustvom u obnovi i sanaciji građevina oštećenih u potresu je Berislav Borovina, vlasnik tvrtke Spegra Inženjering. Njegova je karijera u građevinarstvu počela 1979. kad je diplomirao i kad je Crnu Goru pogodio snažan potres. U karijeri se bavio i sanacijom objekata oštećenih u ratu, pa potresom u Dubrovačkom primorju, a obnavljao je i most uništen u poplavi u Ninu. Borovina i njegova tvrtka sudjelovali su i u obnovi Starog mosta u Mostaru.
– Kod nas se građevinska regulativa nije prilagođavala akumuliranom znanju u tom sektoru. Vrlo je bitno standardizirati sve aktivnosti koje se provode oko sanacije šteta. Sad imamo štete na objektima čiji su vlasnici pojedinci, Grad, Vlada… To je različita struktura vlasništva, stoga sve aktivnosti treba objediniti i odrediti načine financijske pomoći i pravila u projektiranju tih oštećenih građevina – savjetuje Borovina.
Dodaje da je nekad sve to bilo objedinjeno u bivšem Ministarstvu obnove i razvoja. No upozorava da se ne smiju raditi greške poput onih pri obnovi kuća oštećenih u ratu u Dubrovačkom primorju, a koje su nakon toga srušene u potresu. – Razlog tome je neprimjeren način obnove. Vrlo je bitno ne unositi nove, velike težine u zidane konstrukcije. Ljudi su naučili armiranim betonom rješavati aseizmičku stabilnost, no ima suvremenih metoda i tehnologija kojima se to vrlo elegantno rješava poput injektiranja, upotrebom karbonskih traka i tkanine, sidra, zatega, trnova koji se stavljaju u zoni pukotina, čeličnim i drvenim razuporama – objašnjava Borovina.
Dodaje da trebamo poštovati starije građevine koje su u vrijeme kad su se gradile imale dovoljno stabilnosti, ali ljudi su intervencijama na njima – rušenjem nosivih zidova, stvaranjem velikih otvora, bespravnim nadogradnjama ili dogradnjama pridonijeli narušavanju stabilnosti tih starih objekata. Nešto bi od toga sada trebalo, kaže Borovina, pokušati vratiti u prvobitno stanje. – Sad je trenutak da se to područje i zakonski uredi. Više je nego ikad potrebno da se specijalisti povežu i da u suradnji s konzervatorima stvore obrazac tretiranja zidanih građevina i njihova projektiranja vezanog uz mehaničku otpornost kako bi se to poslije i zakonski verificiralo – ističe Borovina i dodaje da su naše spoznaje oko obnove na svjetskom nivou.
Kaže i da mali broj ljudi ima iskustva u tom području te da zbog neiskustva, a ne nebrige, može doći do toga da se provedu zahvati koji neće imati učinka, a mogu štetiti. Naš sugovornik ističe da je najvažnije pravilno utvrditi postojeće stanje, ispravno kategorizirati oštećenja te standardizirati način projektiranja i definirati način financiranja sanacije i obnove. Pritom je jako važno da kompetentni ljudi okupljeni u stručni stožer daju smjernice i pravila projektiranja. Stožer bi odobrio metode i tehnologiju, koordinirao sve aktivnosti od projektiranja, natječaja i izvođenja radova. – Obnovili smo Stari most u Mostaru bez grama cementa. Kamene blokove spajali smo klamfama koje smo napravili od specijalnog čelika u Zenici i podlijevali ih olovom. Kao što je radio i graditelj mosta Hajrudin, sve je rađeno ručnim alatima bez brusilica – govori Borovina.
Potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj, inženjerka građevine, ovih dana obilazi u potresu oštećene zagrebačke zgrade i stanove kako bi provjerila njihovu statiku.
– Na zgradama u središtu grada najveća su oštećenja. Nisam sigurna da je za neke stare i derutne zgrade obnova isplativa. No Zagreb je turistički grad, diči se svojim spomenicima kulture i pročeljima zgrada pa moramo voditi brigu o tome da se, koliko god je moguće, sačuva prvotni oblik – kaže Čagalj, dobitnica nagrade Kolos za dostignuća u graditeljstvu.
Dodaje da će se donijeti zakon koji će regulirati sanaciju objekata oštećenih u potresu, a stručnjaci u radnoj skupini vodit će brigu o svim aspektima. – Mnogo je modernih načina i metoda sanacije. Za stabilizaciju zgrada koriste se, primjerice, mortovi, karbonska vlakna, smjese za injektiranje – objašnjava Čagalj i napominje da je sad najvažnija sigurnost građana koje ugrožava padanje žbuke i drugih dijelova oštećenih zgrada, piše Večernji list.
