Nekada nezamjenjiv pomagač težaka, danas ugrožena i zakonom zaštićena životinja, magarac se posljednjih godina polako, ali sigurno vraća u hrvatska sela. Zahvaljujući potporama, entuzijazmu uzgajivača i projektima udruga, broj primorsko-dinarskih magaraca bilježi oporavak, a sve više mladih poljoprivrednika u njima vidi priliku za održivu proizvodnju i ostanak na selu.
Jedan od takvih primjera dolazi iz Voćina, gdje je 22-godišnji Domagoj Tomičić odlučio obiteljsku stočarsku tradiciju nastaviti na drukčiji način. Umjesto ovaca i koza, posvetio se uzgoju magaraca, javlja HRT.
“Prvo je došao Laza, pa Sara i Ema, a onda su se redom pridružili Lana, Miško, Maza, Lena, Nera, Rocky i još jedna Lena. Krajem prošle godine stigla je i Darinka”, kaže Domagoj.
Najnovija članica stada u Voćin je stigla zahvaljujući projektu doniranja magaraca koji provodi Udruga primorsko-dinarskog magarca. Riječ je o inicijativi kojom se mladim i manjim OPG-ovima doniraju grla ugrožene pasmine, uz jednostavnu obvezu – prvo pule vraća se Udruzi kako bi se moglo donirati sljedećem gospodarstvu.
“U dvije godine postojanja ostvarili smo osam donacija, a tijekom 2026. planiramo barem još tri”, kaže za HRT predsjednik Udruge Pero Škrbić.
Darinka je prije Voćina bila na OPG-u Perkušić u Ugljanima pokraj Trilja, gdje je, priznaju, rastanak bio emotivan.
“Teško je, svima nam je prirasla srcu. Ali znamo da je otišla u prave ruke”, kaže Luka Perkušić.
Od osobne priče do očuvanja pasmine
Škrbićeva uključenost u uzgoj magaraca započela je nakon osobne tragedije, kada je zbog smrti oca bio prisiljen prodati obiteljsku stoku.
“Magarac je simbol našega kraja, ali prije svega riječ je o ugroženoj pasmini. To je dio naše tradicije i važno ju je očuvati”, ističe Škrbić, koji danas na svom OPG-u u Vrlici ima četiri magarca.
Osim emotivne vrijednosti, magarci imaju i sve veću gospodarsku perspektivu. Magareće mlijeko koristi se u proizvodnji kozmetike, sapuna, pa čak i prehrambenih proizvoda, a uz to postoje i poticaji za uzgoj autohtonih pasmina.
“Mogućnosti su velike, od mlijeka do agroturizma. Uz pravilan pristup, držanje magaraca može biti i financijski isplativo”, kaže Škrbić za HRT..
Ljubav bez pauze
Na imanju u Voćinu posao je postao svakodnevna obveza bez slobodnih dana.
“Treba ih hraniti ujutro i navečer, maziti i češljati da budu pitomi. Sijeno im je stalno dostupno, a dobivaju i zob i kukuruz”, kaže Domagojeva zaručnica Anamaria Mesaroš.
“Blagdan ili radni dan, morate biti tu. Bez ljubavi prema životinjama ovo se ne može raditi”, dodaje Domagoj.
Mladi par u magarcima vidi i budućnost.
“Želimo se širiti, razvijati proizvodnju, a kasnije i turizam. Mislim da bi ljudi rado dolazili jer u ovom kraju nema sličnih gospodarstava”, kaže Anamaria.
Infrastruktura kao kočnica razvoja
Ipak, razvoj OPG-a usporava nedostatak osnovne infrastrukture. Imanje još uvijek nema električnu energiju, iako je zahtjev predan prije dvije godine.
“Obećanja postoje, ali struje još nema”, kaže Domagoj.
Načelnik općine Voćin Predrag Filić za HRT poručuje da će problem uskoro biti riješen u suradnji s HEP-om te da općina želi poticati mlade da ostanu na selu.
Unatoč izazovima, interes za uzgoj magaraca raste. Udruga primorsko-dinarskog magarca planira proširiti projekt i na još ugroženiju pasminu, sjevernojadranskog magarca.
“Vidim svoju budućnost ovdje, s većim stadom i možda agroturizmom. Ovo je posao, ali i način života” zaključuje Škrbić za HRT.
