Ministarstvo obrane Republike Hrvatske reagiralo je na današnji istup predsjednika Republike Zorana Milanovića o nabavi borbenih zrakoplova Rafale i opremanju Hrvatske vojske, poručivši da je zbog javnosti nužno jasno i nedvosmisleno iznijeti činjenice.
U priopćenju MORH-a naglašava se da Republika Hrvatska i Republika Srbija nisu niti mogu biti u istoj kategoriji, ističući kako Hrvatska Rafalee nabavlja kao punopravna članica NATO-a i Europske unije, putem međudržavnog (G2G) ugovora i u okviru strateškog partnerstva s Francuskom.
Hrvatski Rafalei nisu nabavljeni radi regionalnog nadmetanja, već radi zaštite hrvatskog zračnog prostora, jačanja nacionalne sigurnosti i ispunjavanja obveza u okviru kolektivne obrane NATO saveza, navodi MORH.
Posebno se ističe da Hrvatska, kao članica NATO-a, ima pristup punom spektru sposobnosti koje Rafale može koristiti, uključujući NATO-identifikacijske IFF sustave, zaštićene komunikacije poput sustava Link-16 te suvremeno precizno navođeno naoružanje, što čini ključnu razliku između same platforme i stvarnog borbenog sustava integriranog u NATO.
Modernizacija Rafalea uobičajen i planski proces
Osvrćući se na navode o modernizaciji hrvatskih Rafalea, MORH pojašnjava kako je Hrvatska 2021. godine kupila tada najnoviji standard F3-R, dok je u međuvremenu razvijen standard F4.
Postupno podizanje aviona na novi standard normalan je i očekivan dio životnog ciklusa svake ozbiljne borbene flote, ističe se u priopćenju, dodajući da se na isti način ponašaju i svi ostali korisnici Rafalea.
Ministarstvo odbacuje tvrdnje da je prodaja sličnog naoružanja različitim državama presedan, podsjećajući da velike sile desetljećima prodaju isto ili slično naoružanje državama koje su u napetim ili čak suprotstavljenim odnosima.
Kritika Milanovićeva mandata kao premijera
U priopćenju se oštro kritizira obrambena politika koju je Zoran Milanović vodio dok je bio predsjednik Vlade. MORH navodi da je u tom razdoblju proračun Ministarstva obrane smanjen za 17 posto, s 641 milijun eura na 534 milijuna eura, dok danas iznosi 1,571 milijardu eura.
Podsjeća se i na odluku o slanju MiG-ova 21 na remont u Ukrajinu, koji je, prema MORH-u, završio loše, kao i na smanjenje materijalnih prava pripadnika Hrvatske vojske.
Da je bilo do tadašnje politike, Hrvatska bi danas ostala bez borbenog zrakoplovstva, poručuju iz Ministarstva.
Široka modernizacija Oružanih snaga
MORH navodi kako je aktualna Vlada, uz Rafale, nabavila i helikoptere Kiowa Warrior i Black Hawk, borbena vozila pješaštva Bradley, sustave protuzračne obrane Mistral-3 te bespilotne letjelice Bayraktar. U tijeku su i projekti nabave sustava HIMARS, samohodnih haubica CAESAR, tenkova Leopard 2A8 te vojnih kamiona Tatra.
Dovršena su dva obalno-ophodna broda, a najavljena je i nabava dviju korveta, što Ministarstvo ocjenjuje najvećim iskorakom u modernizaciji Hrvatske ratne mornarice od osamostaljenja.
Ministarstvo obrane poručuje da Republika Hrvatska danas vodi ozbiljnu, odgovornu i dugoročno održivu obrambenu politiku, te da se Hrvatska vojska jača planski i sustavno kao nikada u povijesti.
Hrvatska vojska za ovu Vladu nije sredstvo dnevnopolitičkog obračuna, nego temelj sigurnosti države, stoji u priopćenju.
Cijelo priopćenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske:
Povodom današnjeg istupa predsjednika Republike Zorana Milanovića o nabavi borbenih zrakoplova Rafale i širem pitanju opremanja Hrvatske vojske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske dužno je radi hrvatske javnosti jasno i nedvosmisleno iznijeti činjenice.
Prije svega, Hrvatska i Srbija nisu niti mogu biti u istoj kategoriji.
Republika Hrvatska Rafale nabavlja kao punopravna članica NATO-a i Europske unije, kroz međudržavni, odnosno „G2G“ ugovor, i u okviru Strateškog partnerstva s Francuskom. Hrvatski Rafalei nisu nabavljeni radi bilo kakvog regionalnog nadmetanja, već radi zaštite hrvatskog zračnog prostora, jačanja nacionalne sigurnosti i ispunjavanja obveza u okviru kolektivne obrane NATO saveza.
Kao članica NATO-a, Republika Hrvatska ima pristup cjelokupnom spektru sposobnosti koje Rafale može nositi i koristiti. Upravo ta mreža sposobnosti – od NATO-identifikacijskih IFF-sustava (sustava za razlikovanje vlastitih i protivničkih letjelica), preko zaštićenih komunikacijskih sustava poput Link-16, do suvremenog preciznog navođenog naoružanja – čini ključnu razliku između pukog posjedovanja platforme i stvarnog borbenog sustava integriranog u najsnažniji obrambeni savez na svijetu.
Što se tiče modernizacije hrvatskih Rafalea, ona se odvija potpuno uobičajeno i planski. Hrvatska je 2021. godine kupila tada najnoviji standard F3-R. U međuvremenu je razvijen standard F4, te Hrvatska – kao i svi ostali korisnici Rafalea – postupno podiže svoje avione na novi standard. To je normalan, očekivan i nužan dio životnog ciklusa svake ozbiljne borbene zračne flote, ako se želi da ostane vrhunski i operativno relevantna idućih 30 i više godina. Isto će se događati i s budućim standardima.
Nakon više desetljeća zapuštanja, Hrvatska sustavno modernizira svoje oružane snage i radi ono što rade ozbiljne i odgovorne države.
Tvrdnje da je prodaja određenih sustava Hrvatskoj i Srbiji presedan pokazuju elementarno nepoznavanje načina funkcioniranja međunarodne trgovine naoružanjem. Velike sile – Sjedinjene Američke Države, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Rusija, Kina – desetljećima prodaju isto ili slično naoružanje državama koje su u napetim, pa i otvoreno suprotstavljenim odnosima. SAD istovremeno naoružava i Izrael i Egipat, Rusija i Indiju i Pakistan, a Zapad paralelno naoružava i Grčku i Tursku. To je pravilo, a ne iznimka.
Što se tiče opremanja i modernizacije Hrvatske vojske, bez obzira na to što o tome govorio predsjednik Republike, svakome je jasno – pa i potpunim neznalicama – da je upravo nabava eskadrile Rafalea najviše podigla razinu sigurnosti Republike Hrvatske od svih pojedinačnih projekata opremanja u novijoj povijesti. I to na potpuno novu razinu. Očito je upravo to ono što predsjedniku Republike najviše smeta.
Njegovu stvarnu “brigu” za Hrvatsku vojsku najbolje pokazuju odluke koje je donosio dok je bio predsjednik Vlade. U njegovom mandatu proračun Ministarstva obrane smanjen je za čak 17 posto – sa 641 milijun eura na rekordno niskih 534 milijuna eura. Danas, zahvaljujući ovoj Vladi, proračun obrane iznosi milijardu i 571 milijun eura.
Isti taj predsjednik Republike kao premijer je, unatoč upozorenjima, odobrio slanje hrvatskih MiG-21 na remont u Ukrajinu, iako je bilo poznato da oni za to nemaju sposobnosti. Očekivano, taj je posao obavljen loše, s ugrađivanjem starih dijelova.
No, ono po čemu će mandat Zorana Milanovića u obrani ostati najviše upamćen jest brutalno rezanje materijalnih prava pripadnika Hrvatske vojske – do te mjere da su pojedinim kategorijama vojnika ukinuli čak i juhu i salatu u obroku.
Da je bilo do politike koju je tada vodio Zoran Milanović, Hrvatska bi nakon isteka resursa MiG-ova danas ostala bez borbenog zrakoplovstva. Na sreću, zahvaljujući ovoj Vladi, Hrvatska danas ima najsuvremenije ratno zrakoplovstvo u prostoru između Njemačke i Grčke.
Osim Rafalea, ova je Vlada nabavila borbene helikoptere Kiowa Warrior, višenamjenske helikoptere Black Hawk, borbena vozila pješaštva Bradley, sustave protuzračne obrane Mistral-3 te bespilotne letjelice Bayraktar. Pokrenuta je nabava višecijevnih raketnih sustava HIMARS, samohodnih haubica CAESAR, tenkova Leopard 2A8, kao i više stotina vojnih kamiona Tatra radi osiguranja mobilnosti Hrvatske vojske. Dovršeni su obalno-ophodni brodovi Omiš i Umag, a Vlada će pronaći način da dovrši i preostala tri obalno-ophodna brod. Najavili smo i nabavu dviju korveta, što predstavlja najveći iskorak u modernizaciji Hrvatske ratne mornarice od osamostaljenja.
Usto, modernizira se radarski sustav, a u planu je i nabava suvremenog sustava protuzračne obrane srednjeg dometa radi potpune zaštite hrvatskog zračnog prostora, čime se neće dovršiti proces opremanja Hrvatske vojske.
Zaključno, Republika Hrvatska danas vodi ozbiljnu, odgovornu i dugoročno održivu obrambenu politiku. Kada je riječ o stvarnoj, mjerljivoj i operativno relevantnoj modernizaciji Hrvatske vojske, doprinos politike koju je vodio Zoran Milanović ne vidi se ni u jednom od ključnih sustava i sposobnosti koje danas čine temelj obrane Republike Hrvatske. Današnji procesi opremanja i jačanja Hrvatske vojske ne nastavljaju njegovu politiku, nego je u velikoj mjeri poništavaju i ispravljaju.
Ako će po nečemu ostati upamćen u kontekstu obrane i Oružanih snaga, onda će to biti kao jedini predsjednik države u suvremenoj Europi – a vjerojatno i šire – koji se sustavno, uporno i javno trudi potkopavati vjerodostojnost vlastite vojske, vlastitih zapovjednika i vlastitih savezništava. I to u vremenu najvećih sigurnosnih izazova u Europi od Drugog svjetskog rata.
Posebna je ironija da takav odnos prema Hrvatskoj vojsci dolazi od osobe koja ne obilježava ni Dan državnosti države na čijem se čelu formalno nalazi.
Hrvatska vojska za ovu Vladu nije sredstvo dnevnopolitičkog obračuna, nego temelj sigurnosti države. Dok se neki bave rušenjem povjerenja u vlastite institucije, ova Vlada gradi sposobnosti, jača vojsku i osigurava da Republika Hrvatska bude sigurna, vjerodostojna i poštovana saveznica.
I zato, unatoč buci i politiziranju, činjenice ostaju neupitne: Hrvatska vojska se planski, sustavno i ozbiljno jača kao nikada u povijesti.
A to je jedino što je u ovom trenutku važno za sigurnost hrvatske države i njezinih građana.
