Na svetkovinu Svih svetih, koju Katolička Crkva slavi 1. studenoga, vjernici se prisjećaju svih svetica i svetaca koji su tijekom života ostvarili ideal kršćanskog života, kao i onih koji nisu službeno proglašeni svetima, ali su svojim životom zaslužili ulazak u kraljevstvo Božje.
Crkva na ovaj dan moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate, jer se ne znaju poimence svi koji su umrli na glasu svetosti.
Podrijetlo svetkovine potječe s Istoka, još iz 4. stoljeća, kada se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju nakon Duhova. U 6. stoljeću blagdan je uveden i u Rimu, a stotinu godina kasnije papa Bonifacije IV. odredio je da se slavi 13. svibnja, kada je poganski hram Panteon posvetio Bogorodici i svim svetim mučenicima, pretvorivši ga u crkvu Sancta Maria ad Martyres.
Kasnije je papa Grgur IV. 835. godine premjestio svetkovinu na 1. studenoga, vjerojatno iz praktičnih razloga – nakon završene žetve i berbe bilo je lakše osigurati hranu i smještaj za hodočasnike koji su tada dolazili u Rim.
Svetkovina Svih svetih jednako je važna u istočnoj i zapadnoj Crkvi, a vjernike potiče na razmišljanje o svetosti života i odgovornosti prema vlastitom spasenju.
Uoči blagdana Svih svetih, Crkva također poziva vjernike na molitvu za pokojne, što je posebno izraženo na Dušni dan, 2. studenoga. Spomen na mrtve, navodi se u crkvenim izvorima, potiče na zahvalnost, suosjećanje i nadu u vječni život, iz knjige Vjera u pitanjima i KTA, prenosi Ika.
