Gradska skupština Grada Zagreba donijela je odluku kojom četiri gradske ulice mijenjaju imena. Umjesto Vladimira Arka, Antuna Bonifačića, Filipa Lukasa i nadbiskupa Ivana Šarića, nove ulice nosit će imena Srećka Lipohara, Sidonije Erdődy Rubido, Nade Iveljić i Josipa Kuže. Odluka, usvojena sa 24 glasa za i devet protiv, izazvala je podjele u javnosti.
Čišćenje povijesti ili brisanje konteksta?
Premda je navodna intencija gradske vlasti bila ukloniti imena povezana s režimom Nezavisne Države Hrvatske, slučajevi četvorice čija su imena izbrisana s ploča pokazuju da granice između povijesne odgovornosti i političke prisutnosti nisu uvijek jasne. Upravo to ističe povjesničar dr. sc. Stipe Kljaić, koji upozorava da se povijest ne može tumačiti crno-bijelo.
“Bez Lukasa i Bonifačića, bez Arka, Hrvatska bi bila značajno siromašnija. Njihov doprinos kulturi, gospodarstvu i znanosti daleko nadilazi jednu kontroverznu epizodu iz njihove biografije”, izjavio je Kljaić za RTL.
Tko su bili izbrisani?
Vladimir Arko, moćni zagrebački industrijalac, bio je osnivač Zagrebačke burze i ključna figura u gospodarstvu prve polovice 20. stoljeća. Pripadnik HSS-a, prema svjedočanstvima nije bio naklonjen ustaškom režimu, a postoje i dokazi da je ustaški režim bio protiv njega, čak su ga i strpali u zatvor. Ipak, njegova tvrtka je tijekom NDH proizvodila i za njemačku vojsku, što se mu vlast Možemo-SDP uzima kao kompromitirajući element, unatoč okolnostima rata.
Umirovljena liječnica mr. sc. Milica Krstić Burić, ogorčena je spominjanjem brata njezinoga djeda u kontektstu ustaštva ili bilo kakve podrške Anti Paveliću:
“Pa Vladimira Arka su ustaše hapsile! On je robijao radi otpora ustaškom režimu! U familiji su svi bili HSS-ovci, radićevci. Optužuju ga da je opskrbljivao vojsku… A kako bi sačuvao živu glavu da je odbio prodavati svoja pića Nijemcima”, pita se zagrebačka liječnica, a njene riječi prenosi 24 sata.
Postoje i svjedočanstva koja govore o njegovoj humanosti. Neva Šibl, supruga partizanskog generala Ivana Šibla, ispričala je da je Arko pomogao njezinoj sestri i šogoru partizanu, koje su u to vrijeme ustaše maltretirali.
”Pomogao im je tadašnji HSS-ovac i vlasnik tvornice alkoholnih pića Vladimir Arko, koji im je dao na korištenje svoju kuću u Remetama”, kazala je u intervjuu za Express 24Sata.
Antun Bonifačić, pjesnik i emigrantski političar, radio je na nižoj kulturnoj funkciji u NDH, ali se njegovo djelovanje nakon rata uglavnom vezalo uz rad u hrvatskoj dijaspori i uređivanje časopisa Hrvatska revija. Nije bio zločinac, niti istaknuti ustaški dužnosnik, već kulturna figura s jakim političkim stavom u egzilu.
Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske, svećenik i znanstvenik, prepoznat je kao utemeljitelj političke geografije u Hrvatskoj. Odbio je odličje NDH i nije bio član ustaškog pokreta, a nakon rata osuđen je u odsutnosti na smrt. Rehabilitiran je tek 2017., a njegova uloga u jačanju Matice hrvatske smatra se ključnom za kasnije Hrvatsko proljeće.
Nadbiskup Ivan Šarić je tijekom rata bio je blizak ustaškom režimu. Odlikovan od strane NDH, Šarić se nakon rata sklonio u inozemstvo, gdje je i umro. Ipak, i kod njega neki povjesničari upozoravaju na kontekst, djelovao je na području pod stalnom prijetnjom četničkih i partizanskih snaga, što je, kako kažu, moglo utjecati na njegovu bliskost s režimom.
Povijesni doprinos nasuprot ideološkim mjerilima
Jedna od ključnih točaka rasprave jest pitanje može li se cjelokupna životna ostavština osobe svesti na političku epizodu. Kljaić ističe da su mnogi objekti i ustanove današnje Hrvatske nastali upravo na temeljima koje su gradili ljudi poput Arka i Lukasa.
“Arkova konfiscirana imovina i tvornice kasnije su korištene za razvoj socijalističke privrede, koja se danas idealizira u nekim krugovima. I to treba imati na umu kada govorimo o njegovom doprinosu društvu”, kaže Kljaić.
Velika se rasprava vodila i u emisiji Otvoreno HRT-a.
Šimrak: Možemo koristi ulice za ideološke obračune
Saborski zastupnik HDZ-a Maksimilijan Šimrak u emisiji Otvoreno na HRT-u optužio je Možemo! da preimenovanja koristi za ideološke obračune s političkim neistomišljenicima.
“Kada se na Trnjanskim krijesovima vijori jugoslavenska zastava, to im ne smeta, a sada im smetaju ulice ljudi koji su zadužili hrvatsko gospodarstvo i kulturu. To je slika i prilika onoga što oni jesu – površna, isključiva i ideološki motivirana politička opcija”, rekao je Šimrak.
Dodao je kako aktualna gradska vlast propušta baviti se komunalnim problemima te umjesto konkretnih rješenja, ulaže energiju u farbanje klupica i financiranje vlastitih udruga iz gradskog proračuna.
Hasanbegović: Posthumna egzekucija hrvatskih velikana
Nezavisni zastupnik u Gradskoj skupštini i povjesničar Zlatko Hasanbegović otišao je korak dalje, nazvavši promjene imena posthumnom egzekucijom i ideološkim revanšizmom inspiriranim jugoslavenskim komunističkim zloduhom.
“Ovo nije samo gradsko pitanje. Ovo je prvorazredno nacionalno identitetsko pitanje. Šuti Matica hrvatska, šuti Leksikografski zavod, šute fakulteti. Šuti Crkva. A javno se likvidira Filip Lukasa, Ivana Šarića, Vladimira Arka. Ljude koji su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti”, izjavio je Hasanbegović.
On i dio oporbe upozoravaju i na moguće buduće korake, posebno eventualni povratak imena Trga maršala Tita, što bi, prema njegovim riječima, bio konačni simbol ideološke pobjede Možemo.
Selak Raspudić: Više ih ni ideologija ne zanima, samo novac
Saborska gradska zastupnica Marija Selak Raspudić tvrdi da platforma Možemo kombinira ideološke i financijske interese. Osim preimenovanja ulica, istaknula je dvije odluke s posljednjih sjednica Gradske skupštine – povećanje plaće gradonačelniku Tomaševiću i uvođenje plaće za potpredsjednicu Skupštine iz redova Možemo Marinu Ivandić.
“To je iznos koji iznosi gotovo četiri minimalne plaće u Hrvatskoj. A isti posao ja obavljam volonterski”, kazala je Raspudić, dodajući da su predložili da se taj novac preusmjeri osobama s invaliditetom, ali su vladajući prijedlog odbili.
Dotaknula se i ideološke retorike platforme, posebno stranke Nova ljevica, čiji simbol uključuje stiliziranu petokraku, te izjave da je Domovinski rat mit. “Mi ovdje ne govorimo o neutralnim, antitotalitarnim političarima”, naglasila je.
