Dok rat u Ukrajini ulazi u novu fazu, a sigurnosna arhitektura Europe ostaje na klimavim temeljima, i Hrvatska se nalazi pred važnim odlukama u okviru modernizacije svojih oružanih snaga. Posebno se to odnosi na Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM), koja bi prema najavama Vlade i Ministarstva obrane uskoro mogla biti osnažena s dvije nove višenamjenske korvete ili ophodna broda dalekog mora (OPV – Off-shore Patrol Vessel).
Procijenjena vrijednost projekta penje se do 1,6 milijardi dolara, a u igri su brodograđevni divovi iz Njemačke, Turske, pa čak i Sjedinjenih Američkih Država. No, kako su u emisiji Studio 4 HRT-a upozorili vojni analitičar Goran Redžepović i sigurnosni stručnjak Ante Letica – ključno pitanje nije koji brod, već koja strategija.
Nabava brodova bez nadzora mora?
Redžepović, bivši vojni pilot i stručnjak za obrambenu strategiju, upozorava da Hrvatska ne smije ponoviti pogrešku “nabave bez temelja”.
“Prije nego što govorimo o brodovima, moramo govoriti o nadzoru. Današnji radarski sustav Peregrine jednostavno ne zadovoljava. Nema kapacitet obrade, distribucije i pravovremenog procesuiranja informacija. Bez toga, svaki brod je slijep”, rekao je Redžepović.
Podsjetimo, sustav Peregrine moderniziran je u razdoblju 2014. – 2017., uz potporu SAD-a, no više izvora tvrdi da su problemi pouzdanosti i dalje prisutni. U situaciji kada se intenziviraju prijetnje u zračnom i pomorskom prostoru, učinkovit MDA sustav (Maritime Domain Awareness) postaje strateški prioritet.
Korveta, OPV ili nešto treće?
U domaćoj javnosti već se dulje vrijeme spominju konkretni kandidati za hrvatske brodove budućnosti. Među njima je njemačka korveta klase Braunschweig, turska klasa Ada, a sve češće se čuje i opcija američkog dizajna, koji bi se gradio u Hrvatskoj. Američko veleposlanstvo u Zagrebu još je ljetos javno signaliziralo interes za suradnju.
“Brod koji Hrvatska treba mora biti višenamjenski, sposoban za protubrodsko, protupodmorničko i protuzračno ratovanje, ali i precizno djelovanje po kopnenim ciljevima. U protivnom, imat ćemo samo skupi patrolni brod s ograničenim kapacitetima”, poručio je Letica.
No, i Letica i Redžepović slažu se da Hrvatska mora uskladiti ambicije s realnim mogućnostima, jer vrhunski brodovi bez potpore s kopna (radara, satelita, logistike) ostaju tek politički trofeji.
Pouka iz Ukrajine: Moskva nije potonula slučajno
Primjer potonuća ruske raketne krstarice Moskva 2022. godine, koju je pogodila ukrajinska protubrodska raketa “Neptun”, služi kao upozorenje da veličina i cijena ne jamče neuništivost.
“Ako ni Moskva, s čitavim svojim protuzračnim sustavima, nije mogla izdržati precizan udar, što tek očekuje manje mornarice? Brod mora biti dio mreže, ne sam sebi svrha”, naglasio je Redžepović.
Hrvatska u NATO kontekstu
Nabava brodova dolazi u trenutku kada se Hrvatska snažno povezuje s američkom vojnom industrijom, od borbenih vozila Bradley, sustava HIMARS, do helikoptera Kiowa i Black Hawk. U tom kontekstu, brod američkog porijekla logičan je nastavak dublje interoperabilnosti s NATO-om.
Američko veleposlanstvo na platformi X početkom lipnja poručilo je kako bi mornarička suradnja dodatno “produbila partnerstvo između SAD-a i Hrvatske”.
Ključ je u strategiji, ne samo u brodu
Nabava korveta ili OPV-a bit će najveći pomorski obrambeni projekt u suvremenoj povijesti Hrvatske. No bez jasnog odgovora na pitanje što Hrvatskoj doista treba, postoji opasnost da se investira u brodove koji će izgledati impresivno, ali neće moći učinkovito djelovati u realnim uvjetima.
U trenutku kada Europa ponovno naoružava, a pomorska sigurnost postaje sve važnija zbog energetskih puteva i ilegalnih migracija, hrvatska odluka neće biti samo tehnička, već i strateška, politička i sigurnosna.
