Slavenka Drakulić, spisateljica, rođena je u Rijeci 4.7.1949. godine, a djevojačko prezime joj je Sušanj. Otac Slavenke Drakulić je s Pehlina što je sada predgrađe Rijeke, a majčina obitelj iz Omišlja koja je živjela na Sušaku. Kako joj je otac bio oficir JNA obitelj se često selila.
Prezime joj je od prvog supruga, drugi je Mirko Ilić, a treći je švedski novinar i pisac Richard Swartz.
E, taj novinar lijepo je oblatio Hrvatsku u svojoj kolumni za švedski list Dagens Nyheter.
Tako Richard Swartz, pod naslovom – Njemački “šlauf” održava nacionalističku Hrvatsku na površini- piše u poznatom stilu domaćih, tzv. ljevičara iz Hrvatske.
Tako tvrdi da je prošloga mjeseca u Zagrebu održan provokativan koncert. Mnogi su pozdravili Hitlerovim pozdravom. I premijer Andrej Plenković bio je na probi. Richard Swartz je novinar i slobodni kolumnist na uredničkoj stranici Dagens Nyhetera.
“Ovog ljeta Hrvatska je zauzeta brojanjem: prvo koliko turista u automobilima prelazi granicu, prenoći u hotelima i koliko dugo, zatim prihod od kojeg će zemlja morati živjeti do sljedeće sezone. Turizam je najveći izvor prihoda, iako nitko – čak ni vlada u Zagrebu – ne zna koliko je novca zapravo u pitanju.
Hrvatska ima gotovo 4 milijuna stanovnika, vjerojatno još manje zbog smanjenja nataliteta i mladih, dobro obrazovanih ljudi koji emigriraju na rad u inozemstvo u EU. Emigracija ima dugu tradiciju u zemlji otprilike veličine Berlina s njegovih 3,7 milijuna stanovnika”, počinje kolumnu i konstatira kako je Berlin dobra usporedba.
Dalje opisuje kako Nijemci, s nešto više od 23 milijuna noćenja, potpuno dominiraju turističkom industrijom, daleko ispred Austrije (8 milijuna). Njemačka je motor ogromne europske turističke industrije, zemlja koja iz povijesnih razloga nema vlastitih ljetnih odmarališta, dok se do hrvatske obale brzo stiže obiteljskim automobilom i gdje se njemački govori s Hrvatima koji su bili gastarbajteri na Zapadu. Često se iz godine u godinu vraćate na istu adresu – ako ne, lako možete pronaći novog domaćina s natpisom “Zimmer frei”.
“Tijekom Drugog svjetskog rata, fašistička Hrvatska bila je brutalna vazalna država Hitlerove Njemačke. Sada su se Nijemci vratili: ovaj put bez oklopa, više zainteresirani za sunce, pješčane plaže i plodove mora. Međutim, sve je sve skuplje: Jadransko more je privatna rivijera Nijemaca i svojim novcem daju ključan doprinos ekonomskoj stabilnosti male zemlje, ali novine Jutarnji list upozoravaju da su na rubu da se pohlepno izvuku iz ubilačke konkurencije međunarodnog turističkog tržišta”, kaže autor kolumne.
“Inflacija tjera turiste iz hotela i restorana u kamp-kućice i samostalnu pripremu hrane, riba s roštilja postaje pizza.
Službeno, turizam čini oko 20 posto BDP-a zemlje. U stvarnosti je to puno više: malo se uzima u obzir nuspojava poput restorana, trgovina mješovitom robom ili prijevoza, a posebno ne broj privatnih stanodavaca koji njemački novac stavljaju u džep. U glavnom gradu Zagrebu lako je pronaći obitelji koje posjeduju ili su izgradile malu kuću na obali koju iznajmljuju i osiguravaju veliki dodatni prihod svojim poslovima učitelja ili liječnika: svi grickaju njemački kolač”, podosta tendenciozno tvrdi kolumnist.
Nastavlja kako se “turizam može usporediti samo s raznim subvencijama EU, koje godišnje iznose nešto manje od 4-5 milijardi eura. U praksi, Njemačka i Bruxelles (čitaj: Njemačka) podržavaju zemlju; njezin suverenitet sa zastavom i vojskom može se činiti kao iluzija. Premijer Andrej Plenković, koji dolazi iz Bruxellesa, pristojan je, ali prilično nemoćan vladar koji se ne usuđuje uhvatiti u koštac s crnom ekonomijom. Ljudi svaki put uspješno prosvjeduju: kao kada vlada pokušava srušiti ilegalne objekte uz obalu ili, uz funkcionalan porezni sustav, pristupiti skrivenim prihodima turističkih profitera. Uzalud. A bez poreza, država je siromašna, a vlada uglavnom na papiru”.
“Ali što ako turisti ne dođu? Industrija je u krizi diljem svijeta. Inflacija tjera turiste iz hotela i restorana u kamp-kućice i samostalnu pripremu hrane, riba s roštilja postaje pizza. Lokalno stanovništvo si ne može priuštiti boravak u primorskom ljetovalištu, okoliš se uništava, voda je pretopla ili je uništava cvjetanje algi”, navodi suprug Slavenke Drakulić dalje u kolumni.
“Prošli mjesec u Zagrebu je održan provokativan koncert. Umjetnik sebe naziva Thompson po mitraljezu i poziva publiku na fašističku hrvatsku verziju nacističkog “Heil Hitler!”. Gotovo 500.000 ulaznica prodano je u paraliziranom gradu s nešto više od dvostruko većim brojem stanovnika.
U drugim dijelovima Europe njegovi su koncerti već unaprijed zabranjeni: u Njemačkoj, Švicarskoj, Bosni, Sloveniji, čak i u hrvatskoj Istri. Publika su mladi ljudi iza slika fašističkog vođe iz Drugog svjetskog rata Ante Pavelića, a Katolička crkva ih podržava domoljubnim molitvama i blagoslovima s pozornice”, piše o koncertu na kojem izgleda nije bio.
“Apolitični mladi ljudi? Naivno ili pokušaj da pokaže da može jahati tigra?
“Ali Thompsonove pjesme su sentimentalno nacionalističke, radije za starije ljude u lokalnoj krčmi, ogorčene nostalgičnim revanšizmom. “Za dom…”, pjeva Thompson s pozornice, a stotine tisuća odgovaraju “… spremni”. Mnogi izvode Hitlerov pozdrav, bolje nego što je to Elon Musk radio prije nekog vremena – šok za demokratsku i urbanu Hrvatsku, uvjerenu da se prošlost nikada neće vratiti u novom obliku. A vlada šuti. Ova masa, vjerojatno najveća u povijesti zemlje, nije ništa upravljivija od poreznih utajivača turističke industrije; sam Plenković bio je sa svojom obitelji na Thompsonovoj probi: “samo pjesma”, tvrdi autor.
“Naivno ili pokušaj da pokaže da može jahati tigra? Ne znamo.
Thompson se bavi onim s čime se njemački AfD ili Švedski demokrati ne bi usudili uhvatiti u koštac ni s pincetom. Radi se o fanatičnom nacionalizmu ispod površine…formalni europski poredak koji se, zastrašujuće, čini se sastoji samo od stranog kapitala i nedostatka alternativa. Ali ovdje se manifestira neprovjerena alternativa, opremljena simbolima prošlog fašizma.
Oko Hrvatske stvari izgledaju mračno: orbanizirana Mađarska, diktatorska Srbija, disfunkcionalna Bosna, Kosovo ili Makedonija, Austrija kojoj je desničarski ekstremist Herbert Kickl na vratima. Ali veliki gradovi jugoistočne Europe izdržavaju – u Budimpešti je ovogodišnji veliki festival ponosa prkosio Viktoru Orbánu, a od studenog stanovnici Beograda gotovo svakodnevno prosvjeduju protiv autoritarnog Aleksandra Vučića.
Zagreb sada ide u potpuno suprotnom smjeru”, zaključuje Richard Swartz.









