Kako smo pisali, mnogi Hrvati zamjerali su papi Franji zaustavljanje kanonizacije Stepinca zbog srbijanskog patrijarha i njegove pobune.
Zajednička komisija je utvrdila ono što su svi upućeniji znali. Da su razlike u stajalištima i dalje velike kao i da Srbijanci pišu neku svoju povijest. Patrijarh Irinej je u dva pisma papi Franji izrazio zabrinutost zbog mogućnosti kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca. U prvom pismu, datiranom 30. travnja 2014., Irinej je naveo: “Mi Vas, Vaša Svetosti, molimo da pitanje kanonizacije kardinala Stepinca skinete s dnevnog reda i prepustite nepogrešivom Sudu Božjem.”
U drugom pismu, patrijarh je istaknuo:
“Stepinac nije protestirao, nego je šutio kada su nacistički ustaški režim na najužasniji način poslao u smrt tri pravoslavna episkopa, više stotina pravoslavnih svećenika i monaha i više stotina tisuća pravoslavnih vjernika, njegovih sugrađana.”
Irinej je također izrazio zabrinutost da bi kanonizacija Stepinca mogla “pravoslavno-katoličke odnose, kao i odnose Srba i Hrvata, susjednih i geografski izmiješanih kršćanskih naroda, bez sumnje vratiti duboko u tragičnu i našega kršćanskog prizvanja nedostojnu prošlost”.
Zaustavio proces
Umjesto da nastavi proces kanonizacije (proglašenja svetim) Stepinca, papa Franjo je zaustavio proces 2016. i predložio zajedničku katoličko-pravoslavnu komisiju. Ta komisija okupljala je povjesničare i teologe iz obje strane (Hrvatske i Srbije), a održala je više sastanaka između 2016. i 2017. (među ostalim i u Rimu, Zagrebu i Novom Sadu) i pokušala je rasvijetliti Stepinčevu ulogu kroz povijesne dokumente i međusobne stavove.
U tom svjetlu danas je na HRT-u gostovao Darko Pavičić, kolumnist Večernjeg lista. On je spomenuo da je papa Franjo zaustavio kanonizaciju Stepinca zbog SPC-a, ali i lobiranja u Vatikanu.
“Srbijanska diplomacija u vještom diplomatsko-crkvenom premrežavanju uspjela je ispreplesti Vatikan svojim desetljetnim lažima o Stepincu kao ustaškom vikaru, a te su laži dodatno zapečatili i neki katolički prelati, poput seksualnog zlostavljača o. Marka Rupnika ili ondašnjeg beogradskog nadbiskupa Hočevara, koje je Franjo s povjerenjem slušao. I htio, zapravo, preko Stepinčeve grbače uspostaviti dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom”, piše tako Pavičić na Večernjakovom portalu Vjerujem.
Pavičić dalje piše, što se Međugorja tiče, papa Franjo spasio je međugorski fenomen od njegova zatiranja. Naime, već 2015. sve je bilo spremno za gašenje Međugorja u ondašnjoj Kongregaciji za nauk vjere, a onda je Franjo od prefekta te kongregacije, kardinala Mullera tražio (sa subote na nedjelju !) da mu dostavi izvješće tzv. Ruinijeve komisije, koje bilo pozitivno za Međugorje. Točnije, koje je utvrdilo da se već sad prvih sedam međugorskih dana ukazanja mogu držati autentičnima, a da će se ostalo i dalje pratiti.
Sve to bilo je bunkerirano u Mullerovu sefu i nedostupno bilo kome u Crkvi ili javnosti, dok Franjo nije uzeo stvar u svoje ruke i preko vatikanista Torniellija objavio Ruinijev za Međugorje pozitivan nalaz te nakon toga 2018. poslao svojega nadbiskupa kao upravitelja za župu Međugorje, ukinuo svećenicima 2019. zabranu organiziranja hodočašća te lani dodijelio Međugorju najviši status „Nihil obstat“ u vrednovanju ukazanja i nadnaravnih pojava. Pametnome dosta, zar ne.
No, Stepinac nije imao tu sreću. Srbijanska diplomacija u vještom diplomatsko-crkvenom premrežavanju uspjela je ispreplesti Vatikan svojim desetljetnim lažima o Stepincu kao ustaškom vikaru, a te su laži dodatno zapečatili i neki katolički prelati, poput seksualnog zlostavljača o. Marka Rupnika ili ondašnjeg beogradskog nadbiskupa Hočevara, koje je Franjo s povjerenjem slušao. I htio, zapravo, preko Stepinčeve grbače uspostaviti dijalog sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Naivno, besplodno i nadasve uzaludno kao što se sad može vidjeti. Nije, kao što je poznato, pomogla ni mješovita komisija Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve, u kojoj srpska strana nije mogla dokazati Stepinčevu krivnju. No niti nedostatak dokaza nije pomogao da Franjo promijeni svoje mišljenje i stavi svoj potpis na već gotovu Stepinčevu kauzu za proglašenje svetim.
Budući da su Hrvati iznimno osjetljivi na Stepinca i da on simbolizira i vjerski i domoljubni otpor totalitarnim sustavima nacizma i komunizma, kako je rekao papa Ivan Pavao II., gorčina je rasla razmjerno osjećaju nepravde. Da stvar bude još gora, pobrinuli su se naši političari, koji su u svakom susretu s Franjom pitali kad će napokon kanonizirati Stepinca, što je Papu do te mjere izluđivalo, da su njegovi suradnici dobronamjerno upozorili neke naše svećenike da sugeriraju hrvatskim političarima da to prestanu činiti, napisao je Pavičić.
