Dr. Ray Dorsey, neurolog i autor knjige Ending Parkinson’s Disease, istražuje utjecaj okolišnih čimbenika, poput pesticida i herbicida, na razvoj Parkinsonove bolesti. Njegova istraživanja ukazuju na to da bi okolišni toksini mogli biti ključni čimbenici u porastu broja oboljelih od Parkinsonove bolesti.
U članku objavljenom u časopisu Journal of Parkinson’s Disease 2024. godine, Dorsey i suradnici razmatraju kako pesticidi, poput paraquata i trikloretilena (TCE), mogu povećati rizik od Parkinsonove bolesti. Dokazano je da ovi toksini mogu oštetiti živčane stanice povezane s Parkinsonovom bolešću, a izloženost može početi već u djetinjstvu ili čak u maternici, jer neki toksini prelaze placentarnu barijeru. Nadalje, genetske predispozicije mogu povećati osjetljivost na ove toksine.
Dorsey također ističe da su ruralne zajednice, poljoprivrednici i osobe koje konzumiraju vodu iz bunara izloženi većem riziku zbog izloženosti pesticidima. Studije pokazuju da su stope Parkinsonove bolesti u ruralnim područjima SAD-a dva do četiri puta veće nego u urbanim sredinama.
U njegovoj knjizi Ending Parkinson’s Disease, Dorsey predlaže 25 koraka koje pojedinci i društvo mogu poduzeti kako bi smanjili rizik od Parkinsonove bolesti, uključujući zabranu paraquata i TCE-a.
Slučajevi koji su potaknuli razmišljanja
U ljeto 1982., sedam konzumenata heroina primljeno je u kalifornijsku bolnicu paralizirani i nijemi. Bili su u svojim 20-ima, inače zdravi – sve dok ih sintetička droga koju su proizveli u improviziranim laboratorijima nije ostavila smrznute u njihovim vlastitim tijelima. Liječnici su brzo otkrili uzrok: MPTP, neurotoksični kontaminant koji je uništio mali, ali kritični dio mozga, substantia nigra, koja kontrolira kretanje.
Pacijenti su razvili simptome kasnog stadija Parkinsonove bolesti, gotovo preko noći.
Slučajevi su šokirali neurologe. Do tada se smatralo da je Parkinsonova bolest starenja, a njezino podrijetlo je sporo i tajanstveno. Ali ovdje je bio dokaz da jedna jedina kemikalija može reproducirati isti razorni ishod. I još uznemirujuće: pokazalo se da je MPTP kemijski sličan parakvatu, naširoko korištenom sredstvu protiv korova koje se desetljećima prskalo na farmama diljem Sjedinjenih Država i Europe, piše Politico.
Za mladog nizozemskog liječnika po imenu Bas Bloem, priča će postati formativna. Godine 1989., nedugo nakon završetka medicinskog fakulteta, Bloem je otputovao u Sjedinjene Države kako bi radio s Williamom Langstonom, neurologom koji je otkrio vezu MPTP-a i Parkinsonove bolesti. Ono što je tamo vidio preoblikovalo je njegovo razumijevanje bolesti – i njezinih uzroka.
“Bilo je poput munje”, kaže Bloem. “Jedna jedina kemikalija replicirala je cijelu bolest. Parkinsonova bolest nije bila samo loša sreća. Mogla bi biti uzrokovana.”
Stvaranje bolesti koju je stvorio čovjek
Danas, u 58. godini, Bloem vodi globalno priznatu kliniku i istraživački tim iz svoje baze u Medicinskom centru Sveučilišta Radboud u Nijmegenu, srednjovjekovnom nizozemskom gradu blizu njemačke granice. Svake godine liječi stotine pacijenata, dok tim pionira proučava ranu dijagnozu i prevenciju.
U najprometnijim danima klinika prima preko 60 pacijenata. “I još ih dolazi”, kaže Bloem.
“Parkinsonova bolest je bolest koju je stvorio čovjek”, kaže on. “A tragedija je u tome što mi to čak ni ne pokušavamo spriječiti.”
Kada je engleski kirurg James Parkinson 1817. godine prvi opisao “drhtajuću paralizu”, smatralo se da je to medicinski kuriozitet – rijetka bolest starijih muškaraca. Dva stoljeća kasnije, Parkinsonova se bolest više nego udvostručila na globalnoj razini u posljednjih 20 godina, a očekuje se da će se ponovno udvostručiti u sljedećih 20. Sada je to jedan od najbrže rastućih neuroloških poremećaja u svijetu, nadmašujući moždani udar i multiplu sklerozu. Bolest uzrokuje progresivnu smrt neurona koji proizvode dopamin i postupno lišava ljude kretanja, govora i, na kraju, spoznaje. Nema lijeka.
Dob i genetska predispozicija igraju ulogu. No Bloem i šira neurološka zajednica tvrde da ta dva čimbenika sama po sebi ne mogu objasniti nagli porast slučajeva. U radu iz 2024. u koautorstvu s američkim neurologom Rayem Dorseyem, Bloem je napisao da je Parkinsonova bolest “pretežno ekološka bolest” – stanje koje je manje oblikovano genetikom, a više dugotrajnom izloženošću otrovnim tvarima poput onečišćenja zraka, industrijskih otapala i, iznad svega, pesticida, piše Politico.
