Predsjednik RH Zoran Milanović drugog se dana posjeta Podgorici sastao s crnogorskim predsjednikom Jakovom Milatovićem.
Govorio mu je o europskim pregovorima, jer Crna Gora želi u EU, te ih usporedio sa pjesmom poznatog Petra Petrovića Njegoša, crnogorskog pjesnika i vladara.
Predsjednik Hrvatske upoznaje predsjednika Crne Gore sa Njegosevom pjesmom “Orao i svinja”
Slucajni. Nejaki. Tuzni.
Izaberite. pic.twitter.com/PSDiQJU0F1— Blue Fairy 🇲🇪🇺🇦 (@AlexBFairy1) March 26, 2025
“Orao i svinja… Svinja zvuči grozno, ali to je jedna od najinteligentnijih životinja. Gdje se postavlja pitanje između nezavisnosti i ponosa orla i praktičnosti, ali na kraju i vrlo izvjesne i loše sudbine svinje. Svinja poziva orla među ljude, a orao razmišlja, dvoumi se i ipak daje prednost svojoj slobodi. To su vrlo jednostavno postavljene dileme, život je puno kompleksniji od toga, ali mislim kad je Njegoš prije sto, skoro dvjesto godina pisao o tome to jako dobro razumio”, objasnio je Milanović domaćinu predsjedniku Crne Gore što znače stihovi crnogorskog pjesnika Njegoša.
Izvolite https://t.co/YaOItQOIXj pic.twitter.com/dEn2Eogglx
— Blue Fairy 🇲🇪🇺🇦 (@AlexBFairy1) March 27, 2025
Orao i svinja
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.
Oraj gordo na krutoj litici
veličava krila odmaraše
i oštraše smrtonosne kandže
bacajući plamene poglede
na sve strane u proljetnje jutro,
k pobjedi se novoj gotoveći.
Nego svinja, kako se naloka,
poizdiže turin obrljani
i ugleda na liticu orla.
Groknu krupno, pa govori orlu:
„Šta tu čučiš na goloj litici,
nesretniče i gladni ajduče,
izgnaniče pod opštim prokletstvom?
Što je tvoja žalosna sudbina?
Prazna slava i grabež krvavi,
pa i s krvlju ručak bez večere.
Pomiri se i predaj ljudima,
viđi ka se živi obilato:
meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam,
no iza sna na puno korito.“
Oraj tresnu, pa prikupi krila,
s prezrenijem odgovara svinji:
„Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života.
Nego ti se čuditi i nije:
svinjski misliš, a svinjski govoriš.
To ti sada daju i goste te,
al’ ne zato rašta ti pomišljaš,
no dok malo nakupiš slanine,
pa će odmah maljugom po ciku.
To pogađaš, mi smo grabitelji,
pod vselenskim živimo procesom
opasnosti i krvoprolića;
to su naše igre i pirovi.
No likovi naši ponositi
jesu simvol zemnog veličastva,
na krunama carskijem blistaju;
jošt se krune diče i ponose
što su lika našega dostojne.“
To izreče, pa hitro poleti,
ka krilata iz luka strijela,
u svojemu nad oblakom carstvu.
Osta svinja u gadnom brlogu
čekajući u čelo sjekiru.
Petar II Petrović Njegoš
