Bila jednom jedna tinejdžerica, Smiljana Štrbac – Heidi. Ta Heidi je od malih nogu pratila glazbu, a u tinejdžerskoj dobi je imala i svog glazbenog (i ne samo glazbenog) idola. Heidi je sve njegove pjesme znala napamet, njegovi posteri su ukrašavali zidove njene sobe, išla mu je na koncerte i silno ga je željela upoznati, pjevati s njim, ići na turneje… I tako mu je jedno jutro prije škole napisala pjesmu.
Čeznutljivu, tinejdžersku pjesmu posvećenu posteru na zidu „Jutro je tek“. Heidi iz priče je Heidi iz Heidi šeće psa, a njen idol je bio Dejan Cukić, nekadašnji Bajagin instruktor koji već dugo ima uspješnu samostalnu karijeru.
Nakon puno, puno godina Heidi je tu pjesmu otpjevala Hrvoju Borošiću i odlučili su da će je snimiti s bendom, ali kao duet. I snimili su.
Evo što o toj priči, ispunjenju djevojačkog sna, sad kažu Heidi i Dejan Cukić.
Kad je krenula ta fascinacija Dejanom Cukićem i zašto baš on?
Dejana Cukića sam prvi put uočila nakon što je Bajaga objavio svoj drugi album „Sa druge strane jastuka“. Voljela sam i prvi album, ali nakon drugog sam postala baš pravi fan. Kad je Bajaga imao koncert u Zagrebu kojim je promovirao taj drugi album, roditelji su mi prvi put dozvolili da s ekipom iz razreda odem na koncert. Tamo sam uočila dečka s dugom kosom koji je bio posvuda, jurio po pozornici, animirao publiku, pjevao, plesao… Bio je prototip onoga što sam ja smatrala idealnim muškarcem.
Jeste ga upoznali kao tinejdžerica i ako da gdje je to bilo?
Upoznala sam ga na jednoj njegovoj svirki u Saloonu. Tad je promovirao svoj drugi samostalni album „Zajedno“ (izgleda da su mi ti drugi albumi bili značajni, ha, ha, ha), a ja sam s prijateljicom došla na svirku. Ona je brzo otišla kući da ulovi zadnji tramvaj, a ja sam ostala poslušati koncert do kraja i nakon svirke ga sasvim slučajno upoznala. S obzirom da je otišao i moj zadnji tramvaj, Dejan me odvezao kući, a poklonio mi je i svoju ploču s posvetom. On se toga, razumljivo, uopće ne sjeća, a ja sam to svima prepričavala još mjesecima.
Kakav je bio osjećaj sresti nekoga koga viđate u snovima i obožavate njegovu glazbu?
Osjećaj je bio dosta čudan – od potpune ushićenosti, do brige da se baš ne vidi iz svemira koliko sam sretna, pa onda do brige da ne ispadnem glupa ili nametljiva… i naravno, kad nekog stalno gledaš na televiziji i na slikama i posterima u sobi, čini ti se da ga odlično poznaješ. A onda ga upoznaš i shvatiš da ga uopće ne poznaješ. Ono što je super je da mi je nakon što sam ga upoznala bio još draži, jer često se dogodi da nekoga idealiziraš, a kad ga upoznaš se razočaraš.
Kako i kada je nastala ova pjesma?
Pjesma je nastala jedno jutro prije škole. Ja sam imala običaj navečer puštati Bajagine i Dejanove albume, plesati i pjevati po sobi i oponašati Dejana na pozornici, a onda bi se na to nadovezala maštanja o tome da ga upoznam, da s njim nastupam, da i ja jednom budem poznata pjevačica i dio njihove ekipe. To jutro sam se probudila, pogledala u Dejanov poster na zidu i pomislila kako jedva čekam da prođe dan da se mogu vratiti tim svojim maštanjima i kako je baš grozno što je tek jutro i za nekoliko minuta napisala sam pjesmu „Jutro je tek“.
Što je rekao Dejan kad je dobio poziv za duet?
Dejana je kontaktirao naš izdavač Menart i poslao mu info verziju pjesme. Dejan ju je poslušao i prihvatio da ju s nama otpjeva, iako tad još nije znao da je pjesma napisana njemu. Taman u to vrijeme je Bajaga u Zagrebu imao koncert kojim je obilježio 40 godina od izdavanja svog prvog albuma i Dejan je bio gost pa smo se našli da se upoznamo i dogovorimo detalje. Tad smo mu tek rekli da je inspiracija za pjesmu bio baš on. On se jako iznenadio i rekao da mu je sad još draže što ćemo zajedno snimiti tu pjesmu.
Lijepo se u videospotu kao mlada Heidi snašla glumica Mia Rendić. Jesu li Vam se vratila neka sjećanja u glavu kad ste vidjeli spot?
Mia me poznaje otkad se rodila, jer su njeni roditelji moji dobri prijatelji, tako da je imala dobru „podlogu“ da vjerno odigra ovu ulogu. Sjećanja su se počela vraćati već kad se cijela priča pokrenula i kad smo odlučili da će dio spota biti „filmski“ i prikazati mladu Heidi. Tu mi je najviše pomogao moj dnevnik kojeg sam tada redovno vodila. Ali kad sam vidjela kako Mia u spotu gleda u Dejanove slike, piše pjesmu, svira i ludo pleše po sobi, to je bio pravi blast from the past. Vidjela sam spot već tisuću puta, ali i dalje se smiješim kad ga gledam. Imala sam stvarno lijepu mladost i divno se barem kroz kadrove u spotu vratiti u te bezbrižne dane.
O cijelom slučaju viđenje je dao i Dejan Cukić.
Kako ste reagirali kad ste čuli da je Heidi prije tko zna koliko godina napisala pjesmu o Vama?
Moram priznati da sam u prvi mah bio zbunjen. To je tako veliki kompliment i nešto najljepše što glazbenik može osjetiti… da je istinski dotakao nekoga na način kakav nadahnjuje stvaranje. Sve hiljade ili tisuće prodanih karata, albuma ili „klikova“ su samo računovodstvo.
Kad ste zapravo saznali da pjesma govori o Vama?
Smiljana, Hrvoje i ja našli smo se u hotelu u kojem sam odsjeo kad sam gostovao na Bajaginom zagrebačkom koncertu u Areni. Već su mi poslali demo snimku, a kako je „muški“ dio u donjoj lagi, odmah sam ih napao: „Aha! Htjeli ste Bajagu, a kako on neće, zvali ste mene.“ Smiljana je onda rekla: „Hrvoje, moram mu ipak ispričati.“ „Ispričaj mu.“ Tako sam saznao. I ostao bez teksta… osim: „Dogovoreno… dolazim da snimimo.“
Sjećate li se prvog susreta s Heidi, sjećate li se zagrebačkih koncerata?
Sjećam se tih nastupa o kojima ona govori, ali sam zaboravio susret s njom. Vjerojatno zato što sam bio prilično neraspoložen nakon svirke u Saloonu. Bio je to nekakav korporativni događaj zatvorenog tipa s publikom potpuno nezainteresiranom za svirku… osim Smiljane i njene prijateljice (kako ona kaže). U svakom slučaju, divno je što kaže da sam je poslije toga odvezao kući jer je zakasnila na tramvaj… pitao sam je: „Jesam li bio pristojan?“ Rekla je: „I previše!“ (smijeh). Samo sam pogriješio što sam to prepričao svojoj supruzi, Milici koja je prokomentirala: „Aha! Znači nisi uvijek bio pristojan?“ (smijeh)
Kakve su prve emocije prolazile kroz glavu kad ste čuli pjesmu?
Pjesma nosi jednu vrstu emocije karakteristične za vrijeme kad je nastala tako da budi nostalgiju bez obzira na to kome je posvećena. Svaka nostalgija je u biti žaljenje za vlastitom mladošću. Naše generacije imale su lijepu mladost ispunjenu optimizmom. To nema veze s politikom. Jednostavno, bilo je tako i nitko nam to ne može oduzeti.
Ima li danas takvih obožavateljica kao što je bila Heidi dok ste bili još u Instruktorima?
Ne vjerujem. Ja ih svakako nemam (smijeh)… malo je teže sa 65 godina. Mislim da i općenito nema takve strasti prema glazbi (i glazbenicima). U ono vrijeme glazba je bila oličenje osobnog stava, osjećaja pripadnosti… imala je mnogo dublje značenje od obične kulise za zabavu. Danas su ljudi napadnuti raznolikim senzacijama dostupnim na dodir ekrana… zatrpani količinama sadržaja ponekad se ne uspijevamo istinski vezati za nešto što će nas pokrenuti na način kako sam ja prije skoro četrdeset godina imao sreću i čast pokrenuti malu Heidi. (HD)
