Kako smo izvijestili, u prometnoj nesreći poginuo je legendarni korčulanski glazbenik Jakša Denoble, frontmen benda Plodovi mozga. Od njega su se oprostili suradnici, prijatelji i brojni obožavatelji, Croatia Records…
Sada se o životnoj drami na fb-u oglasila i njegova sestra Luči:
“S obzirom na sve medijske naslove koji su popratili Jakšin odlazak ne mogu ne iskoristiti situaciju da ne spomenem ono što je bitno.
Osjećam da je to bila njegova misija koju jedino nije uspio završiti ali možda mi kao društvo po tom pitanju možemo napraviti nešto.
Jakša je bio genijalac koji je stalno hodao po rubu. I unatoč ogromnoj borbi s nelakom sudbinom, neuređenim sustavom i bipolarnim poremećajem izašao kao pobjednik. Ali ovi naslovi su mogli biti puno tragičniji.
Na taj petak ujutro, ispred škole, tragedija je mogla biti s puno više žrtava…. Može se usporediti s tragedijom koja se je dogodila nedavno u Zagrebačkoj školi.
Gdje su se rijetki osvrnuli na pravi problem. Agoniju tog momka, borbu tih roditelja sa sustavom i načinom kako mentalnog bolesnika u najakutnijoj fazi zbrinuti da mu se pomogne. Ne oni su zaključali škole?! I ovaj problem samo zameli sa strane.
Kroz skoro 30 godina borbe moj brat i mi skupa s njime smo horore prolazili kad su bili trenutci “ruba” i kad nam je trebala pomoć. Uvijek se čekao incident za djelovanje. Mnogi od vas koji znate Jakšu, rekli bi da nikada ne bi napravio nešto slično što se dogodilo u Zagrebu.
E pa onda ćete se iznenaditi a neki i sjetiti da je 2005. uletio u Korčulanske jaslice i razbio vatrogasni aparat. To je bio incident koji je bio dovoljan da mu se pomogne. To je bio njegov vapaj za pomoć. Ono što želim reći da su ovi naslovi mogli biti potpuno drukčiji, jer Jakša to jutro nije bio dobro, krivnjom sustava koji nije bio uz njega, koji mu se nije posvetio i koji je od njega napravio ovisnika o zapadnoj medicini dok mu je struka samo godinama nekritički pripisivala suboxone, akinetone….a nikad se nitko u sklopu sustava , istinski nije pozabavio njegovom genijalnošću i kreativnošću, samo dobri ljudi koji su ga okruživali. I neizmjerno im hvala na tome, jer na kraju nije ispao “lud” nego Velik.
Počela sam o misiji koju nije uspio završiti a to je da mu nikada nisu dozvolili, a silno je želio da dok je na odjelima psihijatrijskih ustanova snimi film o mentalnim bolesnicima da skine s njih stigmu.
Mi kao društvo nažalost ne možemo promijeniti sustav ali možemo promijeniti sebe. Kad naiđete na nekoga tko u sebi vodi vlastite mentalne borbe, shvatite da i on zaslužuje empatiju kao i onkološki, srčani ili bilo koji drugi bolesnik…
Par minuta vremena, koju lipu rič ” VRIME POKLONI”, nećemo ništa izgubit u ovom užurbanom i praznom vremenu.
Možemo samo profitirati
“LJUBAV DOBIJ”…
