S grčkog otoka Santorinija je u tijeku pravi egzodus. U strahu od velikog potresa i tsunamija više od 11 tisuća ljudi ga je napustilo. U srijedu ga je pogodio potres magnitude 5,4, potom serija potresa magnitude oko 5,0. Posljednji od njih, magnitude 5,1 bio je jutros
Dr. Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor i voditelj Geofizičkoga odsjeka na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri na fb-u je objasnio što se događa na Santoriniju:
O VULKANSKOJ I POTRESNOJ KRIZI KOD GRČKOG OTOKA SANTORINI
Mogli ste ovih dana pratiti vijesti o evakuaciji stanovništa i masovnog egzodusa turista zbog pojačane seizmičnosti s poznatog grčkog otočića Santorini (Thera), koji svake godine ima toliko turista da sām pridonosi skoro 3% grčkom bruto domaćem proizvodu. Poznato je možda mnogima da se radi o vulkanskom otočiću, tj. vulkanskoj kalderi koja je svoj sadašnji oblik poprimila nakon kataklizmičke erupcije vulkana prije oko 3,600 godina (tzv. Minojska erupcija; VEI (volcanic explosive index)=7).
Današnja posjeta Nacionalnom muzeju i odličnoj izložbi “Pompeii”, podsjetila me na to koliko je Minojska erupcija, iako dosta veća, slična erupciji Vezuva iz 79. godine (VEI=5+), koja je uništila Pompeje i okolna mjesta.
Simulacija na izložbi pokazala je da je u prvom valu erupcije došlo do izbacivanja plovućca (laganih kamenčica) koji su uništili krovove i zatrpali kuće oko vrata i prozora, tako da je mnogima izlaz bio onemogućen. U drugom valu je “piroklastični tok” koji se sastoji od vrućih plinova, pepela i komada lave, uništio već načete kuće koje su se našle na putu (inače, brizina piroklastičnog toka je veća od 350 km/h, čak i brže). Debeli sloj pepela zatrpao je Pompeje. Saznao sam da su osim ekskavacije žrtava i artefakata, raznog posuđa, nakita I umjetnina, naročito interesantne ekskavacije karbonizirane hrane i proučavanje ishrane u tom razdoblju. Na fotografiji je karbonizirani kruh koji je “preživio” erupciju.
Kod Minojske erupcije je dolazilo i do reakcije magme i morske vode, a to je dovelo do kemijskih eksplozija i dodatnog granatiranja okolnog područja velikim gromadama. Onda su tu još i cunamiji zbog odrona velike količine materijala u more. Na koncu, zbog pražnjenja magmatske komore ispod otoka, dolazi do urušavanja otoka i stvaranja vulkanske kaldere, a u ovom slučaju umjesto cijelog kratera, samo dio, nalik na polumjesec i još par dijelova koji su formirali otočiće oko There.
Mnogi moji kolege se možda s pravom ustručavaju reći radi li se o vulkanskim ili tektonskim potresima jer nisu još sigurni. No možemo li uopće okarakterizirati potrese koji su toliko blizu aktivnog vulkana a u isto vrijeme na rubu tektonskih ploča, samo tektonskim ili samo vulkanskim? Neki će reći da se ne radi o vulkanskim potresima jer su sjevernoistočno od otoka Santorini i danima su njihove lokacije postupno migrirale dalje prema sjeveroistoku.
No sa sigurnošću možemo reći jedino da se ne radi o klasičnom tektonskom potresu i nizu naknadnih potresa. Umjesto toga, radi se o roju potresa kod kojim prostorno vremenska povezanost nije trivijalna, naime nema glavnog potresa nakon kojeg slijede naknadni potresi, nego se radi o nizovima manjih potresa sličnih magnituda.
Što je uzrok rojeva potresa? Roj može inicirati pojačana vulkanska aktivnost i gibanje magme kroz unutrašnjost Zemlje, a to inicira potrese i učestalo podrhtavanje tla. Međutim, zbog pojačane vulkanske aktivnosti, moguće je da voda i plinovi reagiraju s postojećim rasjedima na način da svako malo dođe do popuštanja napetosti i naglog gibanja dvije stijenske mase duž rasjeda.
Iz mog iskustva iz doktorandskih dana u Kaliforniji, sličan roj koji je počeo kasne 1997. godine u području Long Valley kaldere na Sierra Nevadi i potrajao do prvih mjeseci 1998. godine, nije doveo do erupcije. Uz roj potresa, bila je zabilježena putem satelita i inflacija tj. nadutost područja kaldere te emisija ugljičnog dioksida. I tada su neki očekivali erupciju, ali ona se na koncu nije dogodila. Mi smo u radu objavljenom u časopisu Science (2000) pokazali da se kod nekih od tih potresa radilo o tekućinama i plinovima pod visokim tlakom koji su uzrokovali otvaranje i zatvaranje stijenskih pukotina.
Interesantno, i sada je zabilježena inflacija sjevernog dijela vulkanske kaldere na Santoriniju. Pratio sam što rade kolege sa Sveučilišta Aristotel u Tesalonikiju putem satelita Copernicus Sentitel-1. Tako sam saznao da je slična inflacija postojala i 2011. godine, i trajala je 14 mjeseci. Iz svega bi se moglo zaključiti da su potresi sjeveroistočno od Santorinija i vulkanska aktivnost na neki način povezani.
Inače, radi se o udaljenosti od oko 20–30-tak kilometara između ovih novih potresa i otoka Santorini. Prilažem i informativnu kartu seizmičnosti po danima, koju je pripremila moja prijateljica Roula Roumelioti sa Sveučilišta Patras.
Nažalost, gradilo se na Santorijinu svakako, u žurbi, bespravno,na liticama kaldere, nepoštujući protupotresne kodove za gradnju, čast iznimkama (zvuči poznato?).
Pitanje je da li se uopće nešto i trebalo graditi na tom mjestu. Za nadati se da sada neće doći do većeg potresa (a pogotovo ne erupcije vulkana) te da će ova krizna situacija potaknuti ljude na razmišljanje i renovacije tamo gdje imaju smisla. Isto tako, za nadati se da će uskoro slijediti više informacija o uzroku i prirodi roja potresa.
