Srbija se suočava s dvostrukim pritiskom na opskrbu energijom, s američkim sankcijama usmjerenim na njezinu glavnu plinsku i naftnu tvrtku zbog ruskog vlasništva, a Azerbajdžan tvrdi da ne može isporučiti svoju opskrbu – u točno isto vrijeme.
“Ovo su najoštrije sankcije koje su ikad pogodile jednu tvrtku u Srbiji”, rekao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare u petak. Američke sankcije, objavljene u petak, uključuju ograničenja srbijanskoj Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma i Gazprom Nefta, piše Politico.
“Traže od nas potpuni izlazak iz ruskih interesa”, rekao je. Ne dopuštaju ni mogućnost 49 posto udjela, nego traže potpuni izlazak iz NIS-a.
Srbija se dugo suočavala s kritikama jer je dopustila Gazprom Neftu da drži 50 posto udjela, a Gazpromu dodatnih 6,15 posto u svom nacionalnom dobavljaču plina i nafte. Vlada Srbije posjeduje samo 29,8 posto poduzeća.
Ali i SAD i EU oklijevali su djelovati, oprezni zbog zaoštravanja odnosa s Beogradom.
Međutim, u petak je Ministarstvo financija SAD-a predstavilo nove financijske sankcije usmjerene na ruski energetski sektor i navelo da su plinska i naftna industrija Srbije u opasnosti od suočenja sa sekundarnim sankcijama ako zemlja nastavi obavljati transakcije s Rusijom.
To je bio petak. U subotu je iznenada sazvana još jedna dramatična konferencija za novinare na kojoj je Vučić najavio da će i Azerbajdžan prekinuti opskrbu.
Dobio sam informaciju od naše azerbejdžanske braće i prijatelja da zbog više sile i problema koje oni imaju mi od danas ne možemo računati na 1,7 milijuna kubika plina koji je dnevno dolazio u našu zemlju, rekao je Vučić novinarima.
Azerbajdžan je služio kao alternativni izvor plina za veliki dio jugoistočne Europe, kao i Italiju preko Transjadranskog plinovoda, koji bi se kasnije mogao distribuirati u druge europske zemlje koje nisu dio Južnog plinskog koridora.
Dva se događaja smatraju izravnim izazovom delikatnoj geopolitičkoj ravnoteži koju je srbijanski predsjednik Vučić stvarao više od desetljeća, čime je signalizirao odobravanje zapadnih vrijednosti i politike EU-a, istovremeno održavajući snažne veze s Rusijom i Kinom.
“Volimo i Moskvu i Washington i sve na svijetu, ali Srbija nam je najdraža i najdraža”, rekao je Vučić. “Zaštitit ćemo interese Srbije pod svaku cijenu. Neće biti nestašica i neće biti katastrofe”, rekao je.
Naglasio je da prijetnja sankcijama SAD-a nije usmjerena konkretno na Srbiju, već na poticaj Bidenove administracije u odlasku da pokrene “sveobuhvatan napad na Rusiju, ne samo na proizvodnju nafte i plina, već na sve povezane tvrtke”.
Srbija ima rok do 12. ožujka da dovrši posljednje financijske poslove s Gazpromom i Gazprom njeftom i promijeni vlasničku strukturu NIS-a, zbog čega bi mađarski MOL mogao uskočiti u kupovinu ruskog udjela. Vučić je najavio da će razgovarati izravno s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi se izgladio problem.
U međuvremenu, Vučić se bori s unutarnjom krizom, uključujući tjedne prosvjede širom zemlje — neke od najvećih u povijesti Srbije — izazvane neuspjehom u izgradnji novosadskog željezničkog kolodvora u kojem je 15 poginulo i mnogo drugih ozlijeđeno.
“Ovo se događa u krajnje neprikladnom trenutku za Vučića, kada se zbog studentskih prosvjeda po njemu udara sa svih strana na unutarnjem planu”, rekao je Vuk Vuksanović, stručnjak za nezapadni utjecaj na Balkanu i viši istraživač u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku. “Pojavljivanje problema s opskrbom plinom usred sezone grijanja neizbježno će dovesti do povećanja cijena.”
U konačnici, američke sankcije mogle bi uništiti jedan od ključnih stupova utjecaja Kremlja u Srbiji, poznatoj po svojim prijateljskim vezama i snažnoj javnoj potpori Rusiji.
Ipak, svima se postavlja pitanje zašto je Baku odlučio zadati udarac u isto vrijeme, unatoč prijateljskim vezama između predsjednika Azerbajdžana Ilhama Alijeva i Vučića.
Srbija je čak odala počast obitelji Aliyev podizanjem statue posvećene Heydaru Aliyevu, Ilhamovom ocu, istaknute u najpopularnijem parku u Beogradu. Srbija je redovito izvozila oružje u Azerbajdžan, čija je procijenjena godišnja vrijednost veća od 50 milijuna dolara.
Neki špekuliraju da bi to mogao biti pokušaj Moskve da preko Azerbajdžana izvrši pritisak na Srbiju. Iako je Baku službeno zanijekao transport ruskog plina preko Južnog plinskog koridora, široko se vjeruje da on djeluje kao kanal za preusmjeravanje, pomažući Moskvi da izbjegne sankcije.
Odnos Moskve i Bakua je krajnje oportunistički, ali i podložan oscilacijama, rekao je Vuksanović. Ne može se sa sigurnošću reći hoće li Azerbajdžan dopustiti da ga Moskva iskoristi za pritisak na Srbiju, ali tajming azerbajdžanske zabrane je svakako neugodan.”, piše Politico.