Nikica Jelavić pozvao je Milu i Ivanu Kekin da kažu pravu istinu, umjesto neistina, koje je Mile Kekin naveo pokušavajući “kontrolirati štetu”.
– U Facebook objavi Mile Kekina i njegove supruge gospođe Ivane Kekin o razlozima i sadržaju mog susreta s Milom Kekinom, ovime ga javno pozivam da, umjesto neistina, koje je naveo pokušavajući “kontrolirati štetu”, javnosti kaže pravu istinu, prave razloge i pravi sadržaj našeg, kako navodi “neželjenog susreta”. Uvjeren sam da je obaveza svih, pa i bračnog para Kekin javnosti govoriti istinu i samo istinu. Čekam, uvjeren sam, zajedno sa cijelom javnosti, da Kekini kažu istinu, o čemu se uistinu radilo – rekao je Nikica Jelavić za Jutarnji list reagirajući na objavu na društvenim mrežama pjevača i bivšeg frontmena Hladnog Piva Mile Kekina koji je napisao kako su se našli na kavi.
Kekin je napisao kako mu se Jelaviću telefonskom pozivu predstavio kao “Nikica Jelavić, ali ne onaj mafijaš, nego nogometaš”. Kekin je, napisao je u objavi, na kavi shvatio “da se nije našao s nogometašem Nikicom Jelavićem. Ali da ipak sjedi s Nikicom Jelavićem”.
Mile Kekin je o susretu ovo napisao na fb-u:
Najbizarnija stvar u mom životu ili kad te pjesma sustigne.
Danas mi se dogodila najbizarnija stvar u životu. 5.11. nazvao me nepoznati broj i predstavio se kao Nikica Jelavić rekavši “ali ne onaj mafijaš nego nogometaš“ i pitao da li bi se mogli naći na nekoj kavi. Rekao sam mu da sam trenutno u gužvi i da sam u pripremi koncerta u Tvornici. Dogovorili smo se okvirno čuti kad sve prođe.
Kako ne pratim nogomet upitao sam prijatelja da li zna tko je gospodin i zbog čega bi me mogao trebati. Rekao mi je da je dotični bio vrhunski igrač, a da trenutno trenira klince Lokomotive, pa možda i treba song za klub.
Jučer je gospodin ponovno nazvao i dogovorili smo se danas u tri, u kafiću na Britancu. Došao sam, kafić je bio pun, jedan gospodin mi je mahnuo, sjedio je u prvom dijelu za nepušače. On je pio čaj. Nakon par uvodnih rečenica, rekao mi je da ima nešto što ga već dugo muči, a nikad nije imao prilike pitati. “Ona vaša pjesma Bačkizagre stuhpa šeja jel to bila pjesma o nama? Mi smo taman tad negdje završili u buksi.”
Malo je reći da sam bio u šoku. Ostao sam bez riječi. Shvatio sam da se nisam našao s nogometašem Nikicom Jelavićem. Ali da ipak sjedim s Nikicom Jelavićem.
Nastavio je da su oni išli ko mladići u kino Triglav koje je i u spotu navedene pjesme, da su gledali karate filmove i pitao me da li smo mi možda bili u dealu s policijom da smo napravili takav spot.
Nastavio je pričati, ali ja sam ga teško pratio jer sam gledao kako da se čim prije iščupam iz situacije. Rekao sam mu da nam oni nisu bili na pameti, da smo htjeli snimiti hrvatsku verziju Scarfacea. Potom je spomenuo da je neko vrijeme živio na Pantovčaku, da nije ni mislio da će jednog dana tu i graditi, a onda je spomenuo Bandića i kako se s njim nešto i moglo dogovoriti, ali da se s ovima ništa ne može.
Ja sam se u tom času ustao rekao da tu ja nikom ne mogu pomoći, pozdravio se i otišao. Eto, takav je bio moj dan.
