– Bit će dosta teško medijima u budućnosti. Jer ljudi su postali imuni na provokativnost. Ako mediji žele zadržati svoju publiku morat će pojačati provokativnost. Bit će jako zanimljivo to buduće razdoblje, smatra Nikola Plečko
Postoji li išta gore za umjetnika ili javnu osobu od kreativne blokade? Jedan problem posebno odskače – autocenzura. Zamislite koliko bismo drama, filmova i romana izgubili da su se autori uvijek držali svih pravila. Istražili smo vezu između političke korektnosti i humora te satire.
“Mislite na ovaj dvoboj predsjednika i premijera?”, “Gender speach ili – da se, onako, lijepo odnose jedni prema drugima”, “Da svaka politička stranka iznosi svoj program bez podlih smicalica prema suprotnim stranama. Da se maksimalno gleda na javni interes, a ne samo na interes pojedinaca”, neki su od odgovora ljudi na pitanje o političkoj korektnosti.
Ni bajke za djecu nisu više ono što su nekad bile. Prema današnjim standardima, često nisu politički korektne. S druge strane, bajke imaju važnu ulogu u dječjem razvoju. Pomažu djeci da razviju maštu, suoče se s vlastitim strahovima i nauče razlikovati dobro od zla.
– U svojoj definiciji autocenzura ograničava. Jer, ako se bavimo humorom, kao u svemu, ako se nečim želimo baviti pošteno i transparentno i dosljedno – onda moramo ići do kraja, kaže karikaturist Nikola Plečko (Nik Titanik).
– Kod nas, u Hrvatskoj , definitivno. Kod svakog autora koji razmišlja, kad želi nekakavu satiru ili humor – postoji neka doza autocenzure. Ono, da li će ovo proći, je li to previše, dodaje redatelj i scenarist Goran Kulenović.
Satirični filmovi koji kritiziraju društvene i političke aspekte Hrvatske među najgledanijim su domaćim filmovima. No, ima li još mjesta za humor i ironiju u umjetnosti? Kulenović smatra da ima.
– U filmu još ima. Filmovi su nezavisniji u tom smislu od dnevne politike, ali su i manje gledani, u usporedbi s televizijskim serijama. Čini mi se da u televizijskim serijama ima sve manje mjesta za satiru – i društvenu, ne samo političku, kaže.
Humor kao moćan alat za poticanje promjena
Humor može biti moćan alat za kritiku društva i poticanje promjena, ali je važno da bude promišljen i da ne nanosi štetu. No, dok je shvatljiv prigovor prema izrugivanju skupinama, javne osobe trebale ne bi trebale biti jednako pošteđene, smatra Nikola Plečko.
Iskustvo kroz film, serije i kazališne predstave pokazuje, dodaje Kulenović – da publika jako voli i humor i satiru. Plečko dodaje – “publika voli i želi provokaciju, a na tom principu danas funkcioniraju i mediji”.
‘Pikanje, ne probadanje’
– Tu vam je jedan fini balans između pikanja, ali ne probadanja. Znači, morate zapravo iskritizirati, ali paziti da se ne prelazi granica lošeg ukusa. Odnosno da se ne ulazi u osobnu sferu osobe koju se kritizira, kaže Plečko.
Kulenović dodaje kako je “budućnost satire i humora u sve gorem stanju – u cijelom svijetu a ne samo u Hrvatskoj”. Ide se unatrag, smatra.
Napeti odnos humora i političke korektnosti
Politička korektnost i humor često su u napetom odnosu. Politička korektnost nastoji izbjeći izraze i ponašanja koja bi mogla uvrijediti ili marginalizirati. S druge strane, humor često koristi pretjerivanje, stereotipe i ironiju, što može dovesti do sukoba s načelima političke korektnosti.
– Kod humora se vidi namjera. Pitanje je je li taj humor napravljen da nekoga uvrijedi. Satira obično nije napravljena da nekoga uvrijedi, nego da bi upozorila društvo na nekakve nedostatke i probleme, kaže Kulenović.
‘Ljudi postali imuni na provokativnost’
– Bit će dosta teško medijima u budućnosti. Jer ljudi su postali imuni na provokativnost. Ako mediji žele zadržati svoju publiku morat će pojačati provokativnost. Bit će jako zanimljivo to buduće razdoblje, smatra Plečko, piše HRT.
