U samo nekoliko tjedana ukrajinske su postrojbe u regiji Kursk, i to s minimalnim gubicima, osvojile znatno veći teritorij od svega što je Rusija uspjela zauzeti u Donjecku u čitavoj prošloj godini, unatoč žestokim napadima i golemim žrtvama. I to nije slučajno.
Sudeći po iskustvu svih prethodnih ofenzivnih operacija rusko-ukrajinskog rata, Rusi su učinkovitiji u pozicijskom ratovanju, gdje su najvažniji broj vojnika i superiornost u topništvu, dok ukrajinska vojska pokazuje veću sposobnost u manevriranju i asimetričnim udarima, suština je analize The Insidera, prenosi Jutarnji list.
Nakon što je 2022. napustilo sjeverne regije Ukrajine, rusko zapovjedništvo objavilo je da će se koncentrirati na borbe u Donbasu. Zbog toga su na granici s Ukrajinom ostavili relativno slabe skupine, koje su se uglavnom sastojale od vojnih ročnika i graničara koji gotovo da nisu raspolagali oklopnim postrojbama kao ni s dovoljno protutenkovskih sredstava.
Uz sve to, probleme im je stvarala neuspjela ruska ofenziva u regiji Harkiv, koja je počela u svibnju. Unatoč velikim najavama, Rusi su uskoro zaustavljeni i morali su se ukopati kod gradića Volčanska, zbog čega se nisu mogli uključiti u obranu kurske regije.
Ukrajinsko zapovjedništvo, od kojeg se nije očekivala ozbiljna protuofenziva prije 2025. godine, uspjelo je iskoristiti pogreške Rusa. Nakon iscrpljujućih bitaka za Bahmut i Avdievku, Oružane snage Ukrajine uspjele su popuniti svoje postrojbe i pripremiti ih za novu ofenzivu. Važno je i to što su konačno u Ukrajinu stigle haubičke granate i HIMARS-i, nakon usvajanja dugo odgađanog američkog zakona o financiranju vojne pomoći. Ukrajinsko zrakoplovstvo uspjelo je ovladati zapadnim bombama koje su znatno preciznije od ruskih, a ofenzivi u smjeru Kurska pomogli su napadi bespilotnih letjelica, u čemu su Ukrajinci izuzetno učinkoviti.
Za razliku od neuspješne protuofenzive 2023. godine, tijekom ofenzive u regiji Kursk Oružane snage Ukrajine uspjele su postići faktor iznenađenja jer Rusi nisu očekivali napad, a čak su i ukrajinski časnici i vojnici saznali za operaciju tek nekoliko dana, pa i sati prije početka. Osim toga, na teritorij Rusije poslali su obučene jedinice, a ne poput netom formiranih brigada, koje su prošle godine ranije ušle u bitku u regiji Zaporižje i imale teške gubitke. Jednostavno, “kurska ofenziva” nadmašila je sve prethodne ukrajinske akcije na teritoriju Rusije.
Rusko zapovjedništvo bilo je prisiljeno na brzinu prebaciti rezerve i suočilo se s poznatim problemom – Ukrajinci su otkrili pokrete ruskih rezervi poslanih na ratište i dobar dio njih uništili s pomoću bespilotnih letjelica i visokopreciznih zapadnih projektila. The Insider predviđa da se tamošnja situacija može promijeniti jedino ako rusko zapovjedništvo uspije okupiti dovoljno veliku skupinu s oko 30 tisuća boraca.
Kakav god bio krajnji ishod operacije Kursk, to je postao primjer, dva glavna načina borbenih operacija: pozicijskog i pokretnog ratovanja. Pozicijski rat, koji vodi Rusija, pretpostavlja metodično granatiranje neprijateljskih obrambenih pozicija, zatim njihovu okupaciju i pripremu za sljedeću fazu ofenzive. Korak po korak, može se reći.
Tajna uspjeha je u superiornosti u veličini i vatrenoj moći, ali to od zapovjedništva zahtijeva pažljivu koordinaciju topništva, zrakoplovstva i bespilotnih letjelica te pješaštva i oklopnih vozila. To podrazumijeva kruti vertikalni model kontrole postrojbi s minimalnom inicijativom na terenu, kakav je postojao u Prvom svjetskom ratu, a poslije ga je koristila Crvena armija.
Ukrajinska strategija pokretnog ratovanja temelji se na brzom proboju neprijateljskih obrana s naknadnim izlazom na operativni prostor, udarima na protivnikove opskrbne linije i, na kraju, okruženje i uništavanje pojedinih skupina neprijatelja ili prisiljavanje da se predaju.
Za manevriranje je prijeko potreban dobro obučen zapovjedni kadar, ali i obični vojnici, kao i učinkovita komunikacija između postrojbi, a to može biti teško. Posebnu ulogu igraju izvidnici kako bi se predvidjeli uzvratni neprijateljski manevri.
Blitzkrieg je najpoznatiji primjer uspješnog manevarskog rata, posebno operacije Wehrmachta u ranim godinama Drugog svjetskog rata. Ova strategija je djelovala protiv Poljske, ali i neusporedivo moćnije francuske vojske, koja se odlučila za pozicijsko ratovanje, i bila je pregažena. Neuspjeh se dogodio u ratu protiv SSSR-a, ali zbog problema s logistikom i ogromnim ljudskim i materijalnim resursima neprijatelja.
U ratu u Ukrajini ruske snage polako, ali sigurno, unatoč gubicima, napreduju na zapad regije Donjecka. Ofenziva neće prestati. Oružane snage Ruske Federacije dokazale su da čak ni gubici u ljudstvu koje imaju, pogrešne procjene taktike, nedostatak interakcije jedinica i nedovoljna obuka ne predstavljaju nepremostive prepreke u pozicijskom ratu sve dok se raspolaže s nadmoćnim resursima.
Međutim, operacija Kursk pokazala je da ukrajinske snage ne namjeravaju igrati prema pravilima pozicijskog rata koji je nametnula Rusija. Ukrajina je reagirala asimetričnim napadima i premda zauzimanje samo dvaju okruga regije Kursk ne znači pobjedu u ovom ratu, treba očekivati da će ukrajinsko zapovjedništvo vjerojatno pronaći još rupa u ruskoj obrani i stvoriti novu operativnu krizu na drugim dijelovima fronta, piše Jutarnji list.
