Unutarstranački izbori moraju se dobiti, milom ili silom zamisao je Milanovićevog frenda gradonačelnika Vukovara i člana dviju stranaka Domovinskog pokreta u kojem je predsjednik na odlasku i Nezavisne liste Ivan Penava gdje je predsjednik u dolasku.
Sve je pokušao Penava da postane apsolutist u Domovinskom pokretu, od muljanja s delegatima, iskrivljavanja odredbi Statuta i pravilnika o provedbi izbora i ćorak, shvatio je da gubi, pa sada u stilu Lavrentija Pavloviča Berije, Aleksandra Rankovića i instruktora iz Spačvanske šume gdje je kao HDZ-ov poletarac prošao školu kodnog naziva “Najvjerniji glasači su na grobljima”. Jedino su se kod ovih perjanica totalitarnih sustava mogli dogoditi izbori bez promatrača. Ova igra gubitnika, jer Penava je svjestan da gubi izbore, jer da je uvjeren u pobjedu kao što je uvjeren Mario Radić, bilo bi potpuno drugačije, piše Hrvatski Glasnik.
Penava je gubitnik, jer da je pobjednik i da zna da je pobijedio bilo bi potpuno drugačije. Došao bi na izbore triumfijalno, suvereno, održao ih demokratski, onda održao pobjednički govor i potaracao oponente, no Penava zna da gubi i zato se drži Berijeve i Rankovićeve parole ” Ovi izbori se moraju dobiti, ako ne milom onda silom, e pa neće ići druže Penava, i neće izbori proći kao vic, znate li koji.
Skupila se ekipa u jednom britanskom dvorcu i kartala poker, nekoliko Lordova i Bosanac. Bosanac stalno gubi, a gubi jer nitko ne pokazuje karte, a kad je postavio pitanje zašto se karte ne pokazuju odgovoreno mu je: Mi smo gospoda, a gospodi se vjeruje na riječ. Kad je tada Bosanca krenulo…
Umislio se Penava da je drug Berija ili drug Leka, možda i svoj instruktor, poznati guru iz Spačvanske šume, pa smislio uz pomoć vojske zaštitara provesti izbore po načelu ako ne mogu pobijediti milom, mogu silom, ali drug Penava neće pobijediti ni milom ni silom, Penava će izgubiti, izgubiti u ime demokracije i u ime očuvanja nečeg u čijem stvaranju on nije sudjelovao. On je samo bio i ostao provincijski dečko kojeg su učili govoriti i oblačiti ga, pokušali su od njega napraviti gospodina, samo gospodin se ne pravi, gospodinom se rađaš, ovako on je bio i ostao običan seoski đilkoš, piše Hrvatski Glasnik.
