Nakon, za mnoge, šokantnog preokreta na francuskoj političkoj sceni, u kojem je Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen i Jordana Bardelle u prvom krugu parlamentarnih izbora odnijelo pobjedu, a u drugom krugu je teško poraženo od stranaka ljevice i krajnje ljevice te potisnuto na tek treće mjesto po osvojenim mandatima, budući da je centristički blok Ensemble (Zajedno) predsjednika Emmanuela Macrona zasjeo na drugo mjesto, svjetski mediji analiziraju uzroke i posljedice ovakvog razvoja situacije.
Konzervativni britanski The Telegraph u svojoj se analizi fokusirao na posljedice izbora na francusko gospodarstvo i u vezi s tim na odnose Pariza i Bruxellesa, ako se krajnja ljevica uspije nametnuti u novoj vladajućoj garnituri i progurati neke od svojih gospodarskih politika i obećanja. Kako se navodi, dok su ulagači prije rezultata izbora u Francuskoj pozorno pratili što će se dogoditi i bili usredotočeni na mogućnost pobjede krajnje, tvrde desničarske opcije, pokazalo se da stranka Marine Le Pen ide prema šokantnom porazu, prenosi Jutarnji list.
Na francuskoj političkoj sceni došlo je do ‘mobilizacije‘ kako bi se spriječilo da Nacionalno okupljanje dominira donjim domom parlamenta, Nacionalnom skupštinom. Macron je sada usredotočen na sastavljanje vlade, ali prije donošenja bilo kakvih odluka, on će pričekati konačne rezultate izbora i konačni sastav Skupštine.
No, konzervativni list već upozorava da bi odluka francuskog predsjednika da se prikloni ljevici i kreira savez ljevice, uključujući i onu krajnju, i centra – koji je poraženi Bardella ocijenio kao sramotni, nečasni savez – mogla imati ozbiljnije implikacije na francusko gospodarstvo. Naime, ljevičarska koalicija Nova narodna fronta (NFP) – kojoj je na čelu kontroverzni i po nizu pitanja poprilično radikalni Jean-Luc Mélenchon, čelnik stranke Nepokorena Francuska (LFI) – na brzinu je, kako se navodi, dogovoren brak sukobljenih i međusobno posvađanih zelenih, socijalista, komunista i krajnjih ljevičara iz Nepokorene Francuske, koji obećavaju uvođenje kontrole cijena hrane, vraćanje prava na odlazak u mirovinu sa 60 godina, značajno podizanje minimalne plaće i povećanje poreza na poslovanje.
Cijena ljevičarskih politika
Kad bi se te politike usvojile, navodi Telegraph, one bi koštale zemlju milijarde eura s rizikom da francusko gospodarstvo gurnu u veću krizu nego ikad. Pritom je Mélenchonova stranka Nepokorena Francuska, kako se navodi, najradikalnija od svih. Ipak, unatoč kontroverzama oko tvrde ljevice, francuski premijer Gabriel Attal – koji je nakon trijumfa ljevice najavio svoju ostavku, a koju je Macron u ponedjeljak odbio – apelirao je na birače da blokiraju Le Pen i stranačkog kandidata za premijera Jordana Bardellu u osiguravanju potpune većine. Više od 200 kandidata koji su predstavljali ili ljevičarski savez ili Macronov centristički blok povukli su svoja imena s glasačkog listića kako bi svojim političkim suparnicima dali najbolje šanse da pobijede RN.
Le Pen je u predizbornoj kampanji obećala da će smanjiti PDV na račune za energiju, vratiti starosnu granicu za odlazak u državnu mirovinu na 62 godine i izuzeti sve mlađe od 30 godina od poreza na dohodak. No, ti njezini planovi fiskalno gledajući izgledaju kao ‘mala beba‘ u usporedbi s onim što stoji u manifestu ljevice, koja je obećala da će raskinuti s tim dosadašnjim politikama, odnosno ‘rasturiti‘ cijeli taj sustav u 15 dana nakon dolaska na vlast, čime bi došlo do kraja sedmogodišnjeg ciklusa Macronovih reformi.
Telegraph se poziva na analizu think tanka Institut Montaigne, za koju navodi da je pokazala kako bi ukidanje Macronovog krajnje nepopularnog povećanja starosne granice za državnu mirovinu sa 64 na 60 koštalo 58 milijardi eura godišnje. Ograničenje cijena goriva, hrane i drugih osnovnih potrepština, pak, koštalo bi 24 milijarde eura.
Ljevičarska koalicija također je obećala povećati raspon porezne stope na dohodak s pet na 14, pri čemu bi oni s nižim primanjima plaćali manji porez. Također su najavili ponovno uvođenje tzv. poreza na bogatstvo, koji je Macron ukinuo, te povećanje poreza na nasljedstvo. Procjenjuje se da će obećanja NFP-a koštati ukupno gotovo 95 milijardi eura godišnje nakon što se njihove politike implementiraju. To je dvostruko veći trošak od obećanih politika Nacionalnog okupljanja, koji bi iznosio 48 milijardi eura. Macronovim centrističkim planom, pak, predlaže se dodatna potrošnju od oko 15 milijardi eura, dodaje Institut Montaigne.
‘Tržišta nisu za krajnju ljevicu‘
Istovremeno, neki utjecajni ekonomisti navode kako se može zamisliti da se program NFP-a svede na dodatnih 100 do 200 milijardi eura, što bi drugo najveće europsko gospodarstvo dovelo u sukob s Bruxellesom oko poreza i potrošnje. Francuska već muku muči da smanji svoju ovisnost o zaduživanju. Proračunski deficit prošle je godine porastao na 5,5 posto BDP-a, premašivši predviđenih 4,9 posto. Ekonomisti su već upozorili da će zemlja propustiti cilj da smanji godišnje zaduživanje na gornju granicu Europske unije od tri posto BDP-a do 2027. godine, a Bruxelles je već opomenuo Pariz zbog poteza koji bi mogao izazvati milijarde eura kazni.
Pretjerano zaduživanje Francuske već je gurnulo njezin ukupni teret duga znatno iznad veličine njezinog gospodarstva. Omjer duga i BDP-a iznosio je 111 posto na kraju prošle godine, a neki ekonomisti procjenjuju da bi to moglo narasti na više od 125 posto ako NFP preuzme vlast, što je značajno povećanje u samo četverogodišnjem vremenskom razdoblju. Ranije je mogućnost vladavine krajnje desničarske parlamentarne većine u Francuskoj već dovela do povećanja premije rizika koju ulagači zahtijevaju da zadrže francuski dug na najvišoj razini od dužničke krize u eurozoni. Razlika između francuskih i njemačkih troškova zaduživanja bila je najveća od 2012. godine.
Kristina Hooper, globalna tržišna strateginja u Invescu, neovisnoj kompaniji za upravljanje ulaganjima, upozorila je ranije da bi vlada u kojoj bi sudjelovala krajnja ljevica bila još negativnija za Francusku. “Tržišta bi ovaj ishod najnegativnije primila… To bi vjerojatno rezultiralo najvećom fiskalnom darežljivošću, što bi uzrokovalo rasprodaju francuskih obveznica. To bi također naštetilo snazi Europske unije, što bi moglo oslabiti euro”, kaže Hooper. “S obzirom na veću političku neizvjesnost, vjerujemo da bi to vjerojatno bilo negativno za francuske i europske dionice, kao i za euro, te bi uzrokovalo povećanje raspona francuskih i perifernih obveznica u odnosu na Njemačku”, dodaje.
‘Nije to brak iz ljubavi‘
“To bi gotovo sigurno zaustavilo svaku daljnju fiskalnu konsolidaciju i vjerojatno rezultiralo osjetno većim deficitom”, ocijenili su ekonomisti američke multinacionalne investicijske banke i tvrtke za financijske usluge Citigroup.
Iako je Macron ranije odbacivao mogućnost dijeljenja vlasti s Mélenchonom i oštro kritizirao njegove politike kao neprihvatljive – Mélenchon zagovara neke ekstremno lijeve gospodarske politike, protivnik je članstva zemlje u NATO-u, a zahvaljujući nekim izjavama prozivalo ga se za naklonost Moskvi naušrtb Ukrajine, pa čak i za antisemitizam – nekoliko njegovih saveznika zagovaraju ideju široke koalicije zastupnika centra i ljevičarskih stranaka. A osim što je Bardella savez centrista i ljevičara nazvao sramotnim, čak su i neki Mélenchonovi politički suradnici zabrinuti zbog koalicije. Socijalist Raphaël Glucksmann, suosnivač stranke lijevog centra Place Publique, priznao je još ranije da je njegova odluka o sklapanju saveza s tvrdom ljevicom problematična. “Bila je to teška odluka i to nije brak iz ljubavi”, rekao je on prošlog mjeseca.
Premijer na odlasku Attal jasno je dao do znanja da odluka centra da povuče kandidate u korist Nove narodne fronte ne znači da udružuju snage s Mélenchonom. “Nema i nikada neće biti nikakvog saveza s Nepokorenom Francuskom”, rekao je ranije Attal. Stoga, kad se sve zbroji – neslaganja s Macronom i šire, ali i otpori nekim njegovim stavovima i politikama unutar same ljevičarske koalicije – mnogi analitičari i promatrači zbivanja, neovisno od analize Telegrapha, smatraju da Mélenchon nema velike šanse zasjesti u fotelju premijera, kako god se situacija dalje razvijala.
Analitičari Rabobanka, nizozemske multinacionalne kompanije za bankarstvo i financijske usluge, upozorili su da se strategija francuskih antinacionalnih stranaka koje su se okupile kako bi blokirale tvrdu desnicu, možda neće isplatiti. “Ova strategija cordon sociale mogla bi se vratiti kao bumerang utoliko što se smatra pokušajem gušenja interesa očito sve većeg nezadovoljnog sektora francuskog društva”, kako su naveli.
OGLAS
U međuvremenu, poslovni čelnici upozoravaju da je ekonomsko i fiskalno zdravlje Francuske zaboravljeno. François Asselin, koji vodi francusku udrugu malih i srednjih poduzeća (CPME), rekao je ranije da je Macronova odluka da raspusti parlament već koštala Francusku četvrtinu rasta. “Kazne s tržišta bit će trenutačne (ako tvrda ljevica ili tvrda desnica) preuzmu vlast”, rekao je on za France TV, kako je prenio Telegraph, piše Jutarnji list.
