Novo istraživanje otkrilo zašto smo skloni paranoji

Photo by Bulkan Evcimen on Unsplash

Često odbačena kao iracionalan ili pretjeran osjećaj zabrinutosti, paranoja proizlazi iz vrlo racionalne sposobnosti da ostanemo pribrani u kaotičnom okruženju.

Kako bi bolje shvatili zašto su neki ljudi skloni paranoji više od drugih, tim znanstvenika predvođenih psihijatrima sa Sveučilišta Yale su analizirali rezultate jednostavnog testa na grupi majmuna i ljudskih volontera, prenosi Science Alert.

Test se vrtio oko odabira simbola s mogućnošću nagrade – hrane za majmune i bodova za ljude.

Različiti simboli davali su različite šanse za uspjeh, pa je, s obzirom na izbor tri simbola na ekranu, subjekt imao priliku naučiti koji simbol najvjerojatnije donosi nagradu.

Upravo kad su subjekti mislili da su sve shvatili nakon polovice testova, ishodi pokusa su se promijenili – najsretniji simbol je rjeđe donosio nagrade, a onaj nesretni je postao optimalan izbor.

“Tako sudionici moraju otkriti koji je najbolji cilj, a kad se percipira promjena u okolišu, sudionik tada mora pronaći novi najbolji cilj”, kaže psiholog sa Yalea Steve Chang.

Šest od 20 majmuna prethodno je prošlo neurološki zahvat u zasebnim studijama koji je utjecao na njihove talamičke jezgre – područje za koje se vjeruje da igra ulogu u planiranju, apstraktnom razmišljanju i organizaciji.

Područje koje je u njihovom prefrontalnom korteksu uključeno u donošenje odluka.

Ljudski volonteri, s druge strane, morali su ispuniti upitnik za procjenu razine paranoje, te drugi upitnik za određivanje znakova depresije.

Analizirajući ponašanja majmuna i ljudi prije i nakon što se dogodila promjena i uspoređujući rezultate s onima iz upitnika, tim je mogao procijeniti koja od zahvaćenih područja mozga mogu utjecati na sposobnost majmuna da hladnokrvno navigiraju promjenjivim okruženjem igre.

“Ne samo da smo koristili podatke u kojima su majmuni i ljudi obavljali isti zadatak, nego smo također primijenili istu računalnu analizu na oba skupa podataka,” kaže psihijatar Philip Corlett.

Podaci su pokazali da su pojedina područja unutar talamičke jezgre i tzv. Walkerova područja utjecala na ponašanje majmuna nakon promjene testa, na suptilne, ali itekako različite načine.

Kod onih s oštećenim Walkerovim područjima, iznenadni gubitak nagrade imao je mali utjecaj na njihove odluke o promjeni.

Majmuni su nastavili pritiskati ono što su mislili da je ‘dobitni’ simbol s bezobzirnom odlučnošću.

Oni čija je talamička jezgra bila oštećena su pokazivali potpuno suprotno ponašanje, prebacujući se naprijed-natrag čak i nakon što su otkrili novi simbol koji je donosio nagrade, gotovo kao da su sumnjali da je sustav namješten protiv njih osobno.

Ovo je bilo slično ponašanju primijećenom kod ljudi s odgovorima u anketama koji su ukazivali na višu razinu paranoje, prenosi n1.

Share This Article